The River (2012) – recenzija

  • Broj epizoda – 8
  • Žanr – akcija, avantura, drama
  • Trajanje epizoda – 40-ak minuta
  • Kreatori – Oren Peli, Michael R. Perry
  • Glumci – Bruce Greenwood, Joe Anderson, Leslie Hope …

‘The River’ je jedna od onih serija koja je prošla ”ispod radara” kod kritike a i kod publike.
Da li je to po mom mišljenju opravdano?
Paa… u neku ruku i jeste, ali u vrijeme kada se na internetu ‘vrte’ prepopularne serije, te masovni prijedlozi za iste, odlučio sam malo ohladiti od svega toga, pogledati nešto drugačije, te napisati svoj utisak o tome.

Serija je završila sa snimanjem nakon samo jedne sezone od 8 epizoda, ali i nakon završne scene možemo vidjeti da je tu bilo prostora za barem još jednu sezonu.
U seriji se radi o Emmetu Coleu, istraživaču koji je imao svoju vlastitu dokumentarnu seriju. Čovjek koji je praktički živio sa snimateljima na brodu, izučavao razne biljke, životinje i mjesta, a onda je saznao da možda u tim toplijim, zabačenim krajevima ima nešto mnogo vrijednije od svega toga. Izvor sve energije na svijetu.
Svoj privatni život je zapustio i potpuno se posvetio avanturi u pronalasku ”ono nečega posebnog”. Iz posve jedne bezazlene znatiželje, rodila se zavist koja ga je odvela dosta dalje nego što je ikada zamislio da će otići.
Nakon nekog vremena on kao da je u zemlju propao i proglase ga mrtvim, ali jedan od njegovih bivših snimatelja te njegova žena i sin nađu mali trag da bi možda Emmet ipak mogao biti živ.
Skupe posadu, potrebne stvari za put i upute se na brod Emmeta Colea i tako njihova potraga započinje…

Serija dosta podsjeća na ‘Lost’, ima dosta misterije, putovanja kroz šume, neobjašnjenjih stvari, ali malo ‘mindblow’ iliti ‘wtf’ momenata …
Gluma nije na najvećem mogućem nivou a ni produkcija nije baš na razini ‘Losta’.
Mada, pogledaćemo im kroz prste jer to je u neku ruku find footage serija, s tim da je Lost, serija koja je 8 godina starija, na ekranu izgledala ako ne i duplo bolje snimljena. ‘The River’ nema neki soundtrack, nema čak ni intro na čiju muziku ćemu zapjevušiti nakon par epizoda.
Malo toga saznajemo o likovima, mada mislim da likovi čak ni nisu preveliki problem. Ok su, ali ništa više od toga.
Npr. recimo glavni lik, sin Emmeta Colea, je pametni, ali još uvijek ‘dječačić’ sa neraščišćenim računima sa ocem, premalo brige od istog. Bio je na jako dobrom putu da postane doktor kada je morao ostaviti svoj život u Chicagu, svoje snove, djevojku, kako bi išao tražiti oca sa kojim i nije baš u najboljim odnosima.
Zatim, imamo njegovu majku, Tess, koja pod svaku cijenu želi pronaći svoga muža, uprkos mnogim nedaćama koje im se dešavaju na putu.
Clark, snimatelj, pa možemo reći i prijatelj Emmeta Colea, je čovjek koji bi i rođenu majku prodao za ekskluzivu i prestiž, i naravno … Zaljubljen je u Tess!
Pored njih tu još imamo i nabildanog plaćenika koji ih vodi na taj put i koji mlati sve nedaće koje im se nalaze na putu kao Rambo.
Imamo također i jedan malo veći kliše, špance koji rade prljavi dio posla za amerikance. Oni su mehaničari broda, ćerka i otac. Ćerka naravno ima predosjećaj kad će se nešto loše desiti, zna baratati sa crnom magijom te stalno daje uplašene poglede. Nešto što podsjeća na španjolske serije, pa nas sad malo bode u oči, jel’ da?

Za sada navedoh većinom loše stvari o seriji pa se pitate zašto sam, pobogu i završio s gledanjem serije i zašto ustvari pišem o seriji ovakvog tipa?
Pa… zato jer me je ova serija vratila u ‘mode’ gledanja serija nakon dugo vremena. Nisam čačkao po telefonu, skipovao scene, nisam se uopšte smarao dok sam gledao seriju. Što je u zadnje vrijeme rijetkost moram priznati.
Čak serija ima i jako dobru priču, rekao bi, ali, s vremena na vrijeme gore navedene stvari znaju da zasmetaju.
Nije da serija i nema par korektnih obrta u priči koje će gledaoce zaintrigirati, pa čak i natjerati da izgledaju ovu pomalo blijedu, niskobudžetnu seriju do kraja.
Kao najveći problem u seriji bi naveo da i nakon pronalazenja Emmeta Colea ne vidimo nikakvu posebnu priču iza toga. Previše buke i stvaranja tenzije u pojedinim dijelovima priče da bi na kraju pronašli Emmeta kako ipak nije pronašao ono nešto, i kako smatra da je pogriješio jer ”Izvor” i ”Magija” na kraju dolaze sa puno rizika.

Vrijedi spomenuti scene gdje glavni likovi bježe u tunel od zombija, te kako su pronašli čovjeka koji je bio prognan sa broda radi izdaje i sad iznova i iznova umire na omči na drvetu.
Jezivi zvukovi u Boiuna šumi, čudovista, zarazno sljepilo, duhovi u tijelu ljudi koji se žele jednom za svagda maknuti sa ukletog broda (ali moraju pronaći žrtve da ih zamijene, naravno). Znam, podsjeća na jedan od dijelova Pirata s Kariba …

Sve u svemu, rekao bi da ako želite nešto posve novo, nešto nalik ‘Lostu’, uz puno misterije i avanture tokom svih 8 epizoda, onda je ovo serija za vas. Možda je ovo serija koja će vam ‘ubiti’ dosadu preko vikenda i o kojoj ćete kasnije tražiti teorije, ‘Kako i šta se dogodilo?’. Ko zna, brod Magus i Bojuna kriju mnoge tajne, moguće je da će i vas ‘upecati’.
Dakako da ova serija nije smatrana za nešto jako kvalitetno, stoga kriteriji i objektivnost stavite na stranu, i uživajte u šumama i rijekama Amazona.

Damir Šljivić / Ocjena – 6/10