Recenzija filma ‘Only the Brave’

Ovo je jedna teška, slojevita i istinita priča …

Only the Brave (2017)

Režija: Joseph Kosinski
Scenarij: Sean Flynn, Ken Nolan, Eric Warren Singer
Glumci: Josh Brolin, Miles Teller, Jennifer Connely, Taylor Kitsch, Jeff Bridges …
Žanr: akcija, biografski, drama
Trajanje filma: 2h 14 min

”When this thing sweeps over you it’s going to feel like the end of the world. No matter what happens, no matter what’s going on, this Granite Mountain family pulls together.”

Pravi heroji našeg doba su ovakvi nesebični i hrabri ljudi, dok je vatra njihov najveći neprijatelj.

Hajdemo se na trenutak osvrnuti na ove jako požrtvovane i hrabre ljude koji svakoga dana riskiraju svoj život radi onih u opasnostima. Postoji li veća žrtva od riskiranja života pojedinca radi spasa prirode, starih i nemoćnih, djece i sl.
Budžet ovog filma je bio 38 milijuna dolara, a svega 26 milijuna je zaradio. Za ne povjerovati…

Priča započinje sa grupom nižerazrednih vatrogasaca koji već neko vrijeme ne mogu da dobiju konačnu evaluaciju/procjenu, kako bi i službeno bili spremni za rad.
Glavni lik je Eric (Josh Brolin, Sicario), vođa grupe Hotshots (kasnije preimenovane u Granite Mountain Hotshots). Eric previše vremena provodi na poslu a malo sa svojom ženom (Jennifer Connely, Beautiful Mind), i to već neko vrijeme unosi nemire u njihov brak.

Zatim, u priču dolazi Brendan McDonoguh (Miles Teller, Whiplash), ovisnik čiji život svakim danom postaje sve jadniji i beznačajniji.
Život mu ne liči ni na što, i nije bas lijep odraz ponašanja s kakvim bi mladi ljudi trebali da se ponose.
Kada sazna da će postati otac, shvata da je vrijeme da se uozbilji, prestane koristiti drogu i nađe posao.
Eric s druge strane, krpa onoliko koliko se da zakrpati, te daju konkurs za nekoliko mjesta u redove grupe Hotshots.
Kao što možete i da pretpostavite, jedno od tih mjesta pripasti će Brendanu.

I kod Erica i Brendana posao je ono što ih je spasilo kada su bili na dnu.
Nije teško primijetiti da Eric, vidi mali dio sebe u Brendanu te mu zbog toga i daje šansu.
Brendan stiče prijatelje, napreduje u poslu, a i u privatnom životu mu stvari idu na bolje.
Međutim, nakon nekog vremena, previše vremena provedenog na poslu i kod jednog i kod druge se ne odražava na najbolji način.
Pomalo su razvućeni na obje strane. Uz dvije ponajbitnije stvari u životu, teško je odrediti prioritet a zanemariti ono drugo.

I Jennifer Connely i Miles Teller su me jako, jako pozitivno iznenadili.
Dobro iznesene uloge, pogotovo u momentima prikazivanja onih najobičnijih, ljudskih emocija – plač, bijes, pokreti lica i sl. Mada i Brolin i Jeff Bridges (The Big Lebowski) ne zaostaju, ali me je ipak gore navedeni dvojac više kupio. Bilo bi nepravedno ako bi izostavio Taylora Kitscha (True Detective s2). Njegov lik je prošao kroz jedan jako lijep i poučan razvoj tokom cijelog filma.
Korelacija likova i njihovi šaljivi i energični razgovori su ono što nosi ovaj film čak i u najcrnijim momentima.
Možda će neki reći da im je film na momente predvidljiv, tipično američki ili čak i sladunjav, ali vjerujem da su takvi u manjini. Ovo je jedna teška, slojevita i istinita priča.
Dinamike i duše filmu ne manjka nimalo. Za svakoga ima ponešto – dobrih dijaloga, humora, feel good atmosfere, i onih, najsivijih trenutaka.

Scene udaljenih brda, kuća i planina su jako lijepo, pa čak i impresivno snimljene. Scene gdje vatra, zapaljene šume, gušenje nasih junaka u dimu dok iskopavaju kanale i režu grane, su tako očaravajuće i realno prikazane.
Imam samo rijeći hvale na milozvučni soundtrack, koji kao da se urezuje u srca gledatelja, i samim tim nam još snažnije dočarava cijelu tu priču. Posebice u zadnjim minutama filma gdje će i oni teški na suzama, naježiti se, pa čak i pustiti suzu.
Zadnjih 30-ak minuta je jedna od najemotivnijih i najpotresnijih završnica koje sam imao čast pogledati, pogotovo kada uzmete u obzir da je film rađen po istinitim dogadjajima.

Mislim da pouka ovog filma može da se opiše sa poznatom rečenicom: ”Real heroes don’t wear capes” , ili na našem jeziku: ”Pravi heroji ne nose plašteve”. Alegorična scena sa medvjedom na samom početku filma nam pokazuje kako je i sam život ponekad kao noćna mora. Nadasve surov ali ne i zanemarljiv.

Ocjena: 9.5/10 // Damir Šljivić //