Negativna kritika uglednog časopisa na film ‘Dara iz Jasenovca’: ‘Neskriveni antihrvatski i antikatolički naboj …’

Jay Weissberg, jedan od glavnih kritičara najutjecajnijeg magazina (Variety), osvrće se na nominaciju filma ‘Dara iz Jasenovca‘.

“Nismo li već odavno trebali razgovarati o tome zašto ima toliko filmova o holokaustu. Jedni pripadaju kategoriji – da se ne zaboravi! – ali mnogi drugi postoje samo zato što su njihovi tvorci shvatili da se holokaust dobro prodaje. Oni koji pripadaju ovoj drugoj kategoriji trivijaliziraju i senzacionalistički naglašavaju svoju temu, gudeći po žicama melodiju koja je negdje između sablasnog i prezašećerenog.”

Tako započinje svoju recenziju filma Petera (Predraga) Antonijevića “Dara iz Jasenovca” Jay Weissberg, jedan od glavnih kritičara opet najutjecajnijeg magazina Variety. Sudeći po njoj, srpska kinematografija baš nije izabrala najboljeg kandidata za Oscara, jer je ocjena filma porazna.

“Počnimo s činjenicama”, nastavlja Weissberg (inače direktor uglednog festivala nijemog filma u talijanskom Pordenoneu), “hrvatska fašistička vlada za 2. svjetskog rata, ustaše, bili su ubilački siledžije podržani od moćnih članova katoličke crkve. Ozloglašeni po svom neumjerenom sadizmu, ustaše su uzele za metu Srbe, Židove i Rome, ugledajući se na svoje nacističke saveznike, propagirajući politiku ‘mi protiv njih’ čije je sjeme opet proklijalo u punoj snazi nakon raspada Jugoslavije devedesetih. Jednako neosporno, jasenovački kompleks bio je ozloglašen među logorima smrti po krvoločnosti njegovih zapovjednika i njihovih podanika. Oko 80 hiljada logoraša, uglavnom Srba, tamo je ubijeno između 1941. i 1945., i mada je samo ime tog logora u srpskoj psihi ostavilo trajni trag, o njemu nikad nije snimljen igrani film.”

Dvostruki problem

“Tvorci ‘Dare iz Jasenovca’ naglašavaju da je scenarij napisan po iskazima svjedoka, koristeći taj otrcani slogan da izbjegnu bilo kakve kritike: to se dogodilo i nama se nema šta prigovoriti. Problemi su međutim dvostruki: njegov neskriveni antihrvatski i antikatolički naboj suviše je očito dizajniran kao oružje u sadašnjim sukobima Srba i njihovih komšija, a uživanje u vizualizaciji sadizma, kontrastirano s djetinjom nevinosti, gura u stranu bilo kakvo razmišljanje o opasnostima nacionalizma, ubilačkog rasizma i genocida i nadomiješta ga jeftinom sentimentalnošću”, piše Weisberg.

Nesuvisla drama

“Da nema savremenog konteksta tog filma, bila bi to samo još jedna nesuvisla drama o holokaustu, koja koristi nasilje kao što se to radi u žanru o serijskim ubicama. Ali kontekst je nemoguće ne uzeti u obzir, a u ovom slučaju to je kako srpski nacionalisti koriste Jasenovac kao bojni poklič i pretvara film u propagandu. Naučnik Jovan Byford trijezno je analizirao kako se srpske patnje pokušavaju povezati s holokaustom i tako se nastoji legitimizirati njihova težnja za teritorijalnom ekspanzijom: to je tačno karta na koju igra film. Već sama činjenica da je dom male Dare smješten u Mirkovce, poslužit će kao crvena krpa antihrvatskim brigadama, jer je to mjesto bilo tačka hrvatsko-srpskih sukoba. Da danas napravite film o holokaustu koji bi trebao potaknuti mržnju prema Nijemcima, bio bi odmah izopćen: ne shvatiti da se ovdje radi o istom problemu, svjedoči o potpunom sljepilu.”

“Tehnički, ‘Dara’ je solidno napravljen proizvod, montiran tako da izmuze što više od snimaka logora dronovima i krupnih planova dječijih lica. Nestvarna scena u kojoj se friško ubijeni pridružuju u snježnoj oluji drugim mrtvacima u stočnom vagonu vjerojatno bi trebala poslužiti kao pacifistička poruka u duhu magičnog realizma, ali naprosto se doima ljigavo.”

Ovako žestoka negativna recenzija vjerojatno će imati odjeka, pa će režiser Antonijević i njegov američki producent Michael Berenbaum, čija kompanija 101 Studios distribuira film u Americi, morati potražiti saveznike u drugim medijima, ali prvu rundu su već izgubili.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *