Druk/Another Round (2020) – Recenzija

• Druk (2020)
• Režija: Thomas Vinterberg
• Scenarij: Thomas Vinterberg, Toblas Lindholm
• Glumci: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Magnus Millang, Lars Ranthe …
• Žanr: Drama, komedija
• Trajanje filma: 1h i 56 min

Četiri profesora i prijatelja pokušavaju da testiraju teoriju Norveškog filozofa koja kaže da su sva živa bića rođena sa 0.5 promila alkohola manje nego što bi trebalo.
Iako i sami nisu skloni alkoholu, odluče se za jedan experiment u kojem će održavati konstantatno određeni nivo alkohola, jer, kako kažu, alkohol pripomaže društvenim sposobnostima ali nas također čini vedrijim, opuštenijim.

Prvih sat vremena i nemaju nešto dimaničnu i poučnu radnju, do te mjere da nisam imao apsolutno nikakvo mišljenje o filmu.
Međutim, druga polovina itekako radi u korist ovog filma, kao i samog gledaoca.
Ne očekujte da vas film drži zakovanim ispred ekrana tokom cijela 2h gledanja, nego strpljivo i pomno pratite svaki detalj i svaki razgovor u filmu, jer, zadnjih 30 minuta su živi dokaz da se film treba pogledati u cijelosti kako bi se formiralo kompletno mišljenje.
Onima koji odustaju od filma nakon 30 minuta s izgovorom tipa “Film je bzvz, dosadan i nema nikakvu pouku”, te daju konačan sud nakon mizernih pola sata, garantujem da neće pristupiti gledanju filmova s istom filozofijom, kada i ako pogledaju ovaj film. U cijelosti!

Filmu definitvno fali muzike tu i tamo, najviše u prvoj polovini, te film ne obrađuje teme koje bi svaki ljubitelj filma volio istražiti, ali vjerujem da je ovaj film itekako dobro osmišljen i da ima jaku pouku.
Na jednom od sajtova naišao sam na opis ovog filma koji kaže “Ako Churchill dobija 2. svjetski rat, a i sam donosi odluke pod uticajem alkohola, šta tek da se kaže za odluke koje pod uticajem alkohola donose jedan profesor ili njegovi učenici?” Ovaj opis pogađa u srž same priče. Nekada bježimo od realnosti i prihvatamo se prve stvari za koju mislimo da će da odagna bol i da nas bar na trenutak razvedri. Naravno, davanje sebi oduška malo više ponekad može biti dvosjekli mač. Ovo ne mora da se odnosi samo na piće nego na bilo šta u našem životu.

Kladim se da svako od vas zna barem jednu osobu koja je teški alkoholičar i obično ljudi o njemu govore “Šta li se njemu desilo” i “Taj pije svoj čitav život, tukao je ženu, nema niti dana staža u svom životu. Samo sjedi ispred prodavnice i loče.”
Svakako da prekomjerna količina alkohola (pogotovo na duže staze) ne može da donese ništa dobro u životu. Štavise, donosi samu stagnaciju ako ne čak i nazadovanje, ali, popiti čašicu, dvije, neće naškoditi, čak je i zdravo. Poznata rečenica? Da, uvjeren sam da ste čuli tu rečenicu više puta, pogotovo od starijeg i iskusnijeg naroda. Znate šta? Možda su čak i upravu.

Nakon sto “otkriju” čari alkohola njihov život procvjeta. Privatni život ide nabolje, sa učenicima imaju sve bolji odnos i zabavljaju se kao nikad u životu.
Treba se opustiti, zabaviti, činiti ono što ti srce poželi, sve dok je to u normalnoj količini, dok vas to ne konzumira. Balans između pića, zabave, privatnog života i obaveza bi morao postojati za iole normalan život.

Kao što već rekoh, druga polovina filma doživljava veliki bum što se tiče same dinamike, odlične glume (naravno, Mikkelsen je kao i uvijek pokidao), prelijepog soundtracka.
Zadnja scena je nešto najljepše i najveselije što sam vidio u dugo vremena. A takvo nešto nam treba u ovim sivim, tmurnim vremenima.

Preporučujem da uz ovaj film grickate kikiriki ili jedete neku kašu. Ako ikako možete. 😉

Damir Šljivić / Ocjena filma: 8/10