Home / Vijesti / Filmski festivali / Drugo izdanje festivala “Sarajevo na Seni”

Drugo izdanje festivala “Sarajevo na Seni”


Da se ne zaboravi

Antirasistički europski pokret EGAM slijedi tragove mladih Bosanaca i Hercegovaca koji su 23 godine ranije, u doba kada je njihova rodna gruda podnosila užase etničkih čišćenja, odlučili da se zlu suprostave – kulturom i stvaralaštvom. Sarajevo Film Festival je prema općem i duboko uvriježenom shvatanju svih ljubitelja sedme umjetnosti najprije krik protiv napuštenosti i ravnodiušnosti “međunarodne zajednice”, koja nije pomogla grad niti njegove žitelje ali i očuvanje neponovljivog i njemu svojstvenog kozmopolitizma po kojem je prepoznatljiv i poznat.

Zahvaljujući djelatnostima Youth iniciative for Human Rights, svjetska omladina se redovito sastaje u Sarajevu, donoseći mu sve boje i nijanse planete ali i vjeru u bolju, sretniju budućnost.
Nadahnuti značajnom kulturno-umjetničkom manifestacijom iz BiH, europski Pokret protiv racizma donio je dašak Sarajeva u Pariz, organiziranjem festivala “Sarajevo na Seni”/Sarajevo sur Seine/čije se drugo izdanje održalo od 16. do 19. ozujka.

Za četiri dana programa filmofili Grada svjetlosti su vidjeli ostvarenja čiju je preselekciju ostvarila Rada Šašić, odgovorna za dokumentarne filmove SFF-a. Između 20 djela, oko stotinu mladih iz mnoštva zemalja, koji su bili u Bosni i Hercegovini, odabrali su američko-pakistansko ostvarenje “Among the Belives”, Mohammeda Ali Naqvija, zanimljiv dokumentarac o ideoloskim previranjima Pakistana i muslimanskog svijeta!
Pariška publika što se okupila u kinu “Etoile des Lilas” u 20 okrugu, na vratima grada vidjela je i srbijanski film “Duboki dva”, Ognjena Glavanića, potresnu priču o sakrivenoj zajedničkoj grobnici albanskih žrtava zadnjeg, južnoslavenskog sukoba. Oko 700 tijela, među kojima 75 djece godinama su se nalazili u Batajnici kod Beograda, bez bilo kakvog obilježja.

Sjećanja-blago koje se ne oduzima

Rémy Ourdan i Partick Chauvel su projicirali 90-minutno zajedničko ostvarenje pod nazivom “Opsada”/Le Siège/. Još jedno svjedočanstvo o blokadi Sarajeva čiji su prezivjeli žitelji, više od dva desetljeća kasnije, izrazili mišljenja i shvatanja sukoba, projicirajući se u suvremenom, globaliziranom svijetu.
Bogastvo filma su snimci bh. televizije ali i ratni dokumenti galskih reportera, što su dugo vremena slijedili 1400 dnevnu opsadu. Autori su inteligentno pokazali unutrašnji otpor i odlučnost građana da uprkos svakodnevnom nestajanju, nastave živjeti kao ljudskai bića organizirati kulturne, umjetničke i zabavne događaje, poput izbora ljepote. Humanitarni djelatnici Alma Mašić i Dinko Sijerčić dugo su odgovarali na pitanja mladih Parižana, nakon projekcije bosansko-francuske koprodukcije.
Predstavljen je i 81-minutni, turski film rediteljica Berke Bas i Melis Birder pod nazivom “Baglar” čiji je sadržaj posvećen osnutku košarkaskog kluba koji djevojkama i mladićima pruža nove horizonte, osim tursko-kurdskog sukoba.

Siniša Vidović se predstavio austrijskim filmom “Korida”. Facinantno 87-minutno djelo o bosanskom fenomenu borbe bikova, otkriva nastojanja bh. društva za osobnom rekonstrukcijom na nesvakidašnji način. Sarajka iz Amsterdama, Lidija Zelović što je organizirala i razgovor sa publikom, projicirala je svoju 57-minutnu nizozemsko-bosanskohercegovačku korodukciju “Moj vlastiti rat”. Za skoro sat vremena nastojala je rastumačiti razliku između dobra i zla. Dokumentarac se odlikuje dopadljivim arhivskim, visuelnim dokumentima iz života 46-godišnje autorice, nekadašnje novinarke i spikerice.

Festival je zaključio rumunski film “A Mere Breath” Monice Lazurean Gorgan, o nesvakidašnjoj obitelji , pobožnoj i složnoj što nastoji pomoći najmlađoj članici u invalidskim kolicima.
Zadnja dva filma su pokazana u gurmanskom bistou “Du poinçonneur” čiji je ljubazni vlasnik filmofile ugostio kvalitetnim sirom, šunkom i dobrim vinom.

Festival “Sarajevo na Seni” su podržali brojni partneri : Glavna općina Pariza, Robert Bosch Fondation, Europski omladiski fond, Međunarodna delegacija protiv racizma, antisemitizma i mržnje.

Džana Mujadžić