Objavljena knjiga “Led i pepeo” u Parizu

Moja zemlja je duh

Sarajka Jasna Šamić više od četiri desetljeća živi u Parizu. Specijalizirala se za orijetalne jezike, književnosti i civilizacije. Na Sorbonni je položila državni doktorat o sufizmu na Balkanu, a predavala je na sarajevskom i Sveučilištu u Strasbourgu. Također je bila direktorica udruženih istraživanja o jeziku pri čuvenom pariškom, znanstvenom centru CRNS. Surađivala je sa Radio France Internationale i France Culture. Piše na dva jezika, materinskom i francuskom : eseje, pripovijetke, romane, prikaze, poeziju, teatarske komade. Objavila je dva romana kod izdavača MEO: “Balthazarov portret”, nagrađen prestižnim priznanjem “Gauchez Phillpot” pa “Led i pepeo”, što je nedavno tiskan u Belgiji. Nakon djela “Snovi iz sjene” posvećenom majci, zadnji roman je hommage ocu, poznatom diplomati.
Ovih dana je pariški P.E.N. klub oragizirao susret s autoricom i izraelskom pjesnikinjom rumunjskog porijekla, Marlenom Braester. Književna kritičarka Louise Lambriche je analizirala i komentirala djelo, pred mnoštvom publike svih porijekla. Glumica Nathalie Malik je interpretirala i poeziju Jasne Šamić.

Nekadašnja direktorica “Književne riječi” autorica je bila i pod presjednica Departmana za orijentalne jezike, sarajevskog Filozofskog fakulteta i vice presjednica Saveza prevoditelja BiH. Djelovala je i u odboru redakcije beogradske revije “Kulture istoka”. Članica The Asian Society, Saveza bh. pisaca, pariškog i bh. kluba P.E.N. i već više od desetljeća Sindikata književnika Francuske, prisustvovala je međunarodnim konferencijama u Parizu, Minhenu, Beogradu, Istanbulu, Pricetonu, Philadelphiji, Strasbourgu, Veneciji, Jerusalememu, Bambergu, Beču, Tel Avivu, Berlinu, Tunisu, Sarajevu. Predavala je na Sveučilištima Ultrecht, Strasbourg, Grenoble, Brussels i Centru francuske kulture u Luxembourgu. Aktualno upravlja reviju “Kulturna Sehara”, posvećenu književnoj kritici.
Dobitnica je i galskog priznanja “Mission Stendhal”. U Francuskoj posjeduje položaj nezavisne književnice a ostvarila je mnoštvo dokumentarnih filmova i teatarskih ostvarenja.

“Led i pepeo” je roman napisan kao trostruki osobni dnevnik, različitih vremenskih epoha. Spisateljica najprije podvlači osnos kćerke i oca ali i relacije dva grada, Sarajeva i Pariza u praskozorje događaja koji su potresli Balkan, početkom 90. godina, prošlog stoljeća. Roman je i upozorenje uzdizanja nacionalizama, koje stara Europa nije uočila isto kao i nacionalne podjele. Rečenica Ödöna von Horvatha – Nemam zemlju i nije mi zbog toga teško jer je koncept domovine falsificiran nacionalizmima, a oni su mi strani. Moja zemlja je duh- je ideja vodilja zanimljivog i dobro napisanog djela, Jasne Šamić.

Džana Mujadžić