Recenzije

Teksaški masakr zdravog razuma – recenzija filma

Počinjem ozbiljno pomišljati kako se produkcijske kuće ozbiljno takmiče u tome ko će da napravi lošiji i besmisleniji film, i pri tome nimalo se ne ustručavaju da se takmiče i u tome ko će više novca da uloži u stvaranje totalne gluposti.

Najnoviji primjer visokoprodukcijske gluposti je Netflixov Texas Chainsaw Massacre (2022) / Teksaški masakr motornom pilom, koji je neka vrsta remeka, reboota, ili šta ga je već, pojma nemam.

Film je prebogat svim vrstama klišea u kojima niste imali zadovoljstvo da uživate u bezbrojnim filmovima koje ste gledali do sada, takođe obiluje lošom glumom, nelogičnim i glupim ponašanjima likova, u jednoj potpuno besmislenoj priči.

Likovi su tako konstruisani da naprosto poželiš da ih se ubije, ništa drugo ne možeš osjetiti spram njih.

Glavni zlikovac, Leatherface, u određenom trenutku prelazi iz horor lika u neku vrstu dvorske lude, te njegovo ponašanje postaje više smiješno nego ozbiljno …

O besmislenom pretjerivanju u filmu da i ne govorimo: Leatherface bukvalno nabije na moronu pilu jednu ženu, drži je u zraku dok krv fršti na sve strane, i nakon toga baca je na gomilu smeća. Ubrzo nakon toga, žena kroz koju je prošla motorna pila, biva sasvim prizemna i spremna da uzme pušku u ruke i da se bori do zadnjeg daha …

Priča u početku i nije toliko grozna, naravno kliše je: grupa mladih ljudi putuje negdje, susreću nekog čudnog lika, čudnu policiju, čudne trgovce … svi su čudni osim njih samih, oni su na mjestu …

Saznajemo da su to mladi influenceri (šta god to bilo) koji žele bukvalno da kupe za sebe napušteni mali gradić. Međutim, ubrzo zagužvaju sa preostalim lokalnim stanovništvom, nenamjerno izazivajući smrt jedne starije (naravno čudne) gospođe, nakon čega njihova njihova sudbina biva zapečaćena, i smrt dolazi po njih …

Likovi umiru potpuno nezanimljivo, bukvalno hrpa tijela koja čekaju da ih se sasijeće, nemaju vlastitu volju ni zdravorazumne poteze koji će im pomoći da prežive, svaki njihov potez naprosto ih vodi u smrt, nema kud drugo … Same scene ubijanja su brutalne, ponekad i pretjerane, valjda s razlogom da bi se izazavao šok kod gledaoca, ali pošto je priča tako glupa i dosadna, scene same po sebi ne mogu da stvore bitnu razliku kod doživljaja filma.

I da vam ne otkrivam previše; ukoliko ste baš čvrsto odlučili da gledate film, onda ga i gledaje, a ako vam je stalo da svoje vrijeme iskoristite korisnije u životu, onda tražite nešta drugo da gledate.

Pišite nam u komentare jeste li gledali film i da li se vama svidio …

1 komentar

  1. hahahahaah bravo care, divno si opisao sve filmove ovoga tipa. Ipak, filmovi se moraju praviti i za veliku vecinu covjecanstva da ima sta da radi u medjuvremenu dok sklapa besmislene teorije zavjere i debatuje koji aksiom nauke je laz a koji je podvala CIA i Vatikana

Napišite komentar