Francuskinka Alice Guy prva cineastkinja

Pod velom zaborava

Alice Guy je danas poznata u studentsko-historijskim krugovima sedme umjetnosti i nigdje više! Uprkos tome, Francuskinja rođena 1873 godine u Saint Mandéu, iščezla 1968. u SAD je prva žena cineast i producentica.
Učestvovala je u snimanju oko 1000 filmova.

“Alice Guy je istinska junakinja afirmacije svjetskog filma”, ističe Emmanuelle Gaume, koja je upravo objavila zanimljivu biografiju posebne i nesvakidašnje umjetnice.
“Njezina majka Marie je, nakon 18 rođendana postala supruga Emila Guy koji je vodi u Santiago de Chile gdje je posjednovao značajnu, izdavačku grupu. Imali su četvero djece, ali se Marie vratila u Francusku roditi peto, malu djevojčicu Alice, rezultat njezine zabranjene ljubavi s Indijancem mapushe. Zabranjena tema je opsjedala cineastkinju cijelo, postojanje. Do četiri godine Alice je živjela u Švicarskoj, kod majčinih roditelja, pa odlazi u Valparaiso, upoznati braću i sestre. Uprkos neprijateljstvu zakonitog oca i njegovih aluzija na majčinu nevjeru, djevojčica je primjerna u školi pa je brzo naučila španski jezik i lokalne obićaje. Uspješna je i na satima mačevanja. Međutim nanovo mora u Švicarsku pa u Francusku, gdje je
porodica želi staviti u manastir”.

Međutim Alice postaje stenodaktilografkinja, pa je tražena jer poznaje, tada isključivo muško zanimanje. Izdržava porodicu koja je ostala bez naslijedstva nakon smrti Emila Guya, 1889 godine.
Primijetio je Léon Gaumont koji je zapošljava u fotografsku službu, jer je tada 30 godišnji osnivatelj slavne producentske kuće, inžinjer i veliki ljubitelj sedme umjetnosti, osnovao firmu za pravljenje projektora, a kasnije i kamera.

Animirane slike kod mlade djevojke stvaraju unutrašnji šok, pa odlučuje biti rediteljica, i već 1896 godine snima “Čarobnicu iz kupusa”! Uprkos macizmu i zavisti, Alice postaje direktorica službe za snimanja. Gustave Eiffel je hvali kao prvu ženu koja, stvarno, snima tražena ostvarenja.
Ona stalno radi, 12 sati dnevno odabira glumce i dekore. Piše scenarija i realizira kratke filmove među kojima je jako
popularno ostvarenje “Gospođine želje”, okončano 1906 godine.

Nesretno djetinjstvo

Cineastkinja potom snima svoj prvi “peopleum”, nazvan “Kristovo postojanje”, čiji je dio, aktualno, dostupan na YouTube-u. Njezina nadarenost, kako ističe Emmaanuelle Gaume “Svojstvena je osobama čije je djetinjstvo bilo drugačije i teže. Okrenuta preživljenom jer je i danas teško zamisliti četvorogodišnje dijete, samo na brodu sedam nedjelja koje ne zna kuda ide! Dvije godine kasnije je živjela sličnu avanturu jer se vraćala u Europu preko Magellanskih vrata, vidjela iceberge, medvjede i mnoštvo drugih neobičnosti. U Chileu se susrela sa sasvim drugačijim podnebljem, morala naučiti običaje i jezik, pa se vratila u Švicarku, šetnjama po planinama i oko jezera. Sve je to “hranilo” njezinu maštu i osjećaje koje je prenijela na filmske slike”.

Jako obrazovana i načitana, Alice Guy je u kuću Gaumont donijela posebnu kreativnost koju je upotrijebila za dopadljive fikcije, rezirajuci u prirodnom dekoru i sa teatralnošću, svojstvenom čuvenom Mélièsu.

Zaljubljenost koja vodi u propast

Sa više od 30 godina, Alice se zaljubila u jako karizmatičnog Herberta Blaché, operatora slavne produkcije u Londonu i mlađeg devet godina.
Među prvim play-boyima, lijepi Herbert je govorio nekoliko jezika i bio veliki amater žena, posebno dobrostojećih. Oženili su se 1907. godine, pa po nalogu vlasnika Gaumonta odlaze u Novi svijet, prodavati kronofone.
Godinu kasnije na Long Islandu, Alice postaje majka male Simone i osniva filmsku kompaniju “Solax Company”. Tu je 1910 godine, snimila jako hvaljeni film “The Doll”.
Draga medijima, Alice je prva cineastkinja i najbogatija producentica u SAD. Snimala je često i naredjivala jako našminkanim američkim glumicama, prirodan izgled:
“Nije im dozvoljavala vidjeti scenario nego je objašnjavala okolnosti
i ono što zeli snimiti. Posjedovala je vizionerski instinkt”- tvrdi spisateljica Gaume.

U filmu “The Ocean Waif” je pokazala mladi par.
Djevojka je imala kratku kosu izloženu vjetru i radne hlaće, pa se bosa šetala po plaži, što je predstavljalo poseban modernitet, 1916 godine.
Prije toga je rodila sina Reginalda, a u poodmakloj trudnoći se našla u konjskom sedlu jer je trebalo zamijeniti jednu glumicu.
Herbert Blanché ne želi biti u njezinoj sjeni, pa revandicira ličnu slobodu i nezavisnost. Alice to teško podnosi, ali još uvijek zaljubljena ne želi se odvojiti od supruga koji je jako pažljiv i dobar otac.
Brak traje do dana kada je još jednom ustanovila, novu Herbertovu nevjeru. Uzima mali revolver i puca…na sreću, Blanché je
samo ranjen i ne želi ići na policiju. Međutim njihova zajednica se raspada.
Alice udata za drugog, smatra oca svojih naslijednika jedinom ljubavi i posuđuje mu novac, koji on ulaže u sumnjive djelatnosti.
Primorana vratiti se sa djecom u Francusku, 1922 godine Alice Guy je zauvijek udaljena od studija i sedme umjetnosti.
Tek poćetkom trećeg milenija, Martin Scorsese u New Yorku, pozdravlja posebnu i veliku rediteljicu, te njezinu poetičnu viziju pa nepogriješiv instikt za ostvarivanje filmova.
Pariški izdavač “Plon” je ovih dana objavio kino- roman Emmanuelle Gaume pod nazivom “Alice Guy. Prva žena-cineast svjetske historije.

Džana Mujadžić