Publika u Kanu masovno napuštala premijeru 'najsurovijeg filma ikada', "The House that Jack built"
Do sada je "Srpski film" nosio titulu najsurovijeg i najodvratnijeg filma, al' čini se kako je novi film režisera Larsa von Trira preuzeo titulu najsurovijeg filma svih vremena.
Zbog nepodnošljivih scena nasilja, gledaoci su u velikom broju napustili kino salu u Kanu tokom premijernog prikazivanja filma Larsa von Trira "The House that Jack built" (Kuća koju je sagradio Jack).
Proslavljeni danski ržiser je svoje najnovije ostvarenje sam opisao kao "najsuroviji film u historiji", a čini se da je bio u pravu. Najmanje stotinu gledalaca izašlo je iz sale jer nisu mogli da gledaju užasne scene.
Glumac Mat Dillon u filmu glumi Jacka, serijskog ubicu koji na duši nosi više od 60 ljudi, uživa u krvoprolićima i planira sve užasnije načine ubijanja. Film je prepun ekstremno nasilnih scena, u kojima žrtve, uključujući i djecu, bivaju ubijeni na najužasnije moguće načine.
Nekoliko filmskih kritičara izrazilo je gađenje na Twiteru, nakon što su, kao i mnogi drugi, napustili salu prije završetka filma.
- Napustio sam prikazivanje filma Larsa von Trira. Odvratan film. Tako nešto ne bi smjelo da se snima. Glumci za svaku osudu - napisao je kritičar Rodžer Fridman.
Novinarka Al Jazeere također je izašla usred filma “zato što nije zabavno gledati kako pucaju u djecu i ubijaju ih”, a novinar New York magazina je napisao: "Upravo sam napustio prikazivanje 'Kuće koju je sagradio Jack'. Neprihvatljivo. Pretenciozno. Da ti se povraća. Pravo mučenje. Jadno".
Kritičar magazina "Variety" Ramin Situda izdržao je do kraja - u nizu tvitova opisao je Fon Trirov film kao "najgori ove godine" i "jedno od najneprijatnijih kino iskustava u životu", te napomenuo da se sala nikad brže nije ispraznila.
U sceni poslije koje su ljudi počeli da izlaze Jack nišani dvoje male djece i raznese im glave. U drugoj sceni, odsijeca dojku ženi, a flashback scena prikazuje kako dječak pačetu odsijeca noge kliještima.
Film također sadrži arhivske snimke nacističkih koncentracionih logora.
Oni koji su ostali do kraja, ustali su i aplaudirali šest minuta, odajući priznanje režiseru, za što je kritičar Situda rekao "Aplaudirali bi svemu".