Do-ga-ni (Silenced) – recenzija
Južnokorejska drama Dogani iz 2011 godine režisera Hwong Dong- hyuka zasnovana je na istoimenoj noveli Gong Ji- younga. Istinita i potresna priča koja će ganuti svakog moralnog čovjeka bazirana je na događajima koji su početkom 2000-e godine potresli Koreju i izazvali ogroman skandal zalazeći duboko u problematiku socijalne skrbi i obrazovnog sistema koji se bavi radom sa djecom koja trebaju posebnu pomoć.
Stvarni događaj desio se u Gwangju Inhwa školi sa gluhonijemim učenicima koji su bili žrtve dugogodišnjeg fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja od strane školske uprave i uposlenika. Film je izrazito težak za gledanje i potiče svaki oblik mržnje i prezira prema prema pedofilima, zlostavljačima i monstrumima koji se fizički ne razlikuju od normalnih ljudi.
Mjesto odvijanja ovih strašnih događaja je promijenjeno te je radnja filma smještena u izmišljenom gradu Mujin i kreće od momenta kada mladi nastavnik koji treba da poučava gluhonijemu djecu na putu ka školi ugleda dječaka kojeg je “udario” voz. Od početka do kraja prati borbu nastavnika i njegove prijateljice i aktivistkinje za ljudska prava protiv školske uprave i njenih uposlenika.
Iako se na momente čini da je nastavnik glavni akter priče kroz zajedničku borbu i podršku koju pruža oštećenoj djeci, on je zapravo njihov glasnik, kurir koji čini da se njihovi utišani dječiji krici čuju što dalje, shvate ozbiljno, pronesu kroz etar i iznude pravdu. Jedini moralni subjekt koji i pored vlastitih problema hrabro istupa protiv trulog obrazovnog sistema i korupcijom okovanog pravosudnog sistema.
Nakon prikazivanja, od prve do polednje sedmice, film je bio iznimno posjećen i zaradio ogromnu svotu novca. Učinio je da novela nakon dvije godine od izdavanja postane bestseler i da se ponovo otvori zataškani slučaj.
Kritičari su izjavili da se već dugo vremena u Južnoj Koreji nije snimio film koji se aktivno bavi društvenim vrijednostima i pitanjem dobra i zla te načina kako se tom zlu suprotstaviti.
Irena Jovanović