Winter’s Tale (2014) (recenzija)

Ono što je dobro u ovom filmu je činjenica je u pitanju fantastični film čija se fantazija lagano otkriva, skoro stidljivo, rekao bih, što ovaj film u jednu ruku čini dobrim iz tog ugla.

Svijet u kojem se odvija priča je nekakav čudan svijet u kojem se demoni bore protiv dobra i u kojem su poptuno uklopljeni u svijet ljudi. Ono što bi moglo da naruši ugled demonima je čudo koje bi mogao da izvede jedan čovjek, neplanirano, motivirano ljubavlju….

Film je iz tog ugla poprilično zanimljiv, nema previše fantazije, ali ni premalo; ona se pojavljuje onda kada se gledaoci uspavaju i zaborave u kojem svijetu se nalaze. Međutim…

Ono što je loše u ovom filmu je Colin Farrell koji se u određenim trenucima toliko izvještačeno ponaša da naprosto upropasti scene na koje se natjeramo da ih prihvatimo.
Colin Farrell je pljačkaš koji se zaljubi u djevojku koja umire. Ništa tu ne bi bilo sporno da on apsolutnu, neprikosnovenu, nepobitnu ljubav nije izjavio tek nekoliko trenutaka nakon što ju je upoznao. Opet, sve bi se to dalo sažvakati da je on uspio sa dovoljno emocija da odglumi te scene. Međutim on se ponaša poprilično ravnodušno u scenama koje bi trebale da ga obore sa nogu…

U svakom slučaju Will Smith i Russell Crowe su bili na visini zadatka, što Farrellove propuste možda uspijeva da prikrije…

Winter’s Tale je film koji će vam vjerovatno biti zanimljiv u određenim dijelovima, i vjerovatno će vam ići na živce u drugim dijelovima. U svakom slučaju, na vama da je odlučite. Puno ne možete izgubiti i ako ga pogledate…