Will the Machine (2019) – recenzija

– Kratki film od režisera, scenariste, producenta i snimatelja: Kent Lamm-a
– Trajanje filma: 13 min
– Žanr: drama

‘Težak rad i trud protiv talenta’
‘Disciplina i trening protiv genetike’

Kao prvo, pohvaliti ću tehničke aspekte filma:
Cutovi, odnosni editovanje filma je besprijekorno.
Jedan od najbolje, ako ne i najbolje editovani kratki film koji sam ikada gledao. Čak i mnogi filmski editori i snimatelji koji rade na feature (dugi film) filmovima bi pozavidili ovakvim kadrovima i cutovima.
Dijalog je jako dobar. Nema predugih, bespotrebnih scena koje će gledatelju odvratiti pažnju od filma. 13 minuta maltene samog savršenstva, bar što se tiče kratkih filmova.
Muzika savršeno pristaje uz film, uz tu neku crnu auru koju ima Will.
Podsjeća čak i na muziku iz filma ‘Shutter Island‘.

Will je srednjoškolac koji igra ragbi i koji ne shvaća olako svoju ulogu u timu.
Bilo da je trčanje, dizanje tegova ili ragbi, on daje svoj maximum. Uvijek. Biva sve brži, jači, bolji. Biljži svaki oboreni rekord. No ipak nije potpuno zadovoljan.
Broji svaku kaloriju, svaki makro i mikro nutrijent. Hrana mu više i nema ukus kao prije. Ne jede jer uživa u hrani, nego jer smatra da mora.

Rijetko da ćete u filmu ili čak u stvarnom životu vidjeti tinejdžera koji je discipliniran, ozbiljan, a i ljut kao Will. – Scena kada se dva dječaka, najvjerovatnije 2 brata, igraju na brdascetu – Odma izlazi iz auta i sprema se da ih rastavi, da im održi lekciju …

Čak se ni ne druži s drugom djecom, niti prilazi djevojkama. Kada upozna jednog momka (Denzel Whitaker) koji je talentiraniji, brži od njega, i nikako ne shvata, niti želi da prihvati, da njegov mukotrpni rad i trud padaju u vod pred genetikom i talentom.

Na kraju uvidi da mu je to i trebalo …
”Healthy competition”, neko ko će da ga gura naprijed, natjera da napravi bolju verziju sebe.

– Kako pobijediti nesto što u startu ima ogromnu prednost? Bez obzira koliko se mi trudili, radili, trenirali …
Možda ta unutarnja borba puna ljutnje i straha, nije protiv nikoga drugog, osim nas samih.

Damir Šljivić

Ostavite komentar