RecenzijeVijesti

Valerian- Skupa budalaština za blentavu publiku

Neki blentavi kritičari usudili su se da Valeriana nazovu nasljednikom Avatara. Moraš da budeš jako loš kritičar da bi se usudio da izvališ takvu budalaštinu. Razloga za to u ovom filmu je bezbroj, a specijalni efekti su jedini izuzetak.

Film čije je snimanje koštalo više od 180 miliona dolara, ne računajući troškove marketinga i promocija, je skupa budalaština bez čijeg gledanja možete i dalje sasvim normalno da živite.

U potpunosti fokusirajući se na specijalne efekte, tvorci ovog filma uvalili su nam u srce same priče napaljenog zavodnika koji ima cijelu playlistu žena sa kojima je bio, iz prostog razloga jer ‘traži onu pravu’, a sa druge strane imate špicu koja će rado da mu padne u naručje al’ samo da se prije toga malo nateže sa njim.
Zvodnik je, naravno Dane DeHaan, koji (ruku na srce) uopšte nije ni blizu zavodnika, al’ eto nesretnim okolnostima prinuđen je da bude i to…

Priča je od samog početka potpuno providna, te ako ste ljubitelj Twilighta onda je ovo film za vas, u svakom drugom slučaju pokušajte da ne trošite pare na gledanje istoga.

Osim, kako rekoh na početku teksta, specijalnih efekata koji su zaista vrhunski, ne postoji niti jedan momenat napetosti, iščekivanja, uzbuđenja, nadanja, tugovanja. Zavali se u sjedište i čekaj da pomru ili se spase, sasvim je svejedno, jer glumci su u ovom filmu potpuno suvišni, bez njih bi istraživanje nepoznatih svjetova bilo prvo uzbuđenje. Ovako nam upadaju u kardove i govore stvari koje nas ne zanimaju, planiraju stvari za koje od početka znamo da će ih učiniti, i slave svoje uspjehe koji su morali da se dese, jer sa njima takvima i scenarijem koji im je ponuđen ništa drugo nije moglo ni da se desi.

Sa druge strane, Cara Delevingne iz filma u film pokazuje da je odlična glumica, i da je jedina u ovom filmu vrijedna pažnje.
Clive Owen je odavno izlapio, i postaje sve naporniji iz filma u film.
Ethan Hawke je dobio zanimljiv komad uloge, ali nažalost suviše kratak, te nije mogao da ostavi neki veći utisak.
Rihann-ina uloga mogla bi se nazvali boljim dijelom filma, al suviše kratkim.

Film je često kontradiktoran, i često nelogičan, pa ne iznenađuje da je u američkim kinima za dvije sedmice prikazivanja uspio da zaradi samo 30 miliona dolara. Ukoliko se njegovo stanje ne popravi u ostatku svijeta, onda će ovo da bude jedan od najvećih gubitnika u 2017. godini, a možda i svih vremena, jer će gubici da se računaju u stotinama miliona dolara.
Navešću samo jednu nelogičnost: Valerian i Laureline posjeduju super odijela sa kojima mogu da prolaze kroz zidove, da lete, da rone, da rade razna čudesa, ipak niti jednom ne koriste ta odijela kako bi došli do cilja, već kao dva jadnika samo što ne zamole nekog da im posudi biciklo da idu da spašavaju svijet. U borbama nikada ne koriste ta odijela već su konstantno žrtve (tako nalaže scenario), a onda bez odijela pomlate cijele vojske jer eto može im se (a i tako nalaže scenario).

Valerian and the City of a Thousand Planets‘ zasnovan je na stripu Valérian et Laureline, čiji su autori Pierre Christin i Jean-Claude Mézières. Strip je prvi put objavljen 1967. godine, i od tada je objavljeno više od 20 albuma, sve do 2010. godine.

Osim odličnog uvoda, malo je toga u filmu vrijednog pažnje. Film će vjerovatno da bude zanimljiv tinejdžerima, a ostali nek se ne zamaraju sa njim.