‘The Queen’s Gambit’ – zamalo kliše (recenzija)

Serija koja je oduševila publiku! Serija koja je raskućila kućanice! Serija koja je ovo … Serija koja je ono …

Sa svih strana odzvanjaju pohvale za novu Netflix-ovu seriju, ‘Damin gambit‘, međutim to nije razlog da je ne odgledamo kritički bez prevelikog zanosa.

Ono što sigurno oduševljava publiku je briljantna gluma Anye Taylor-Joy. Žena je naprosto briljirala u ovoj ulozi. Bez nje, usuđujem se reći, serija bi bila još jedna obična serija, ništa posebno. Najbolji dio serije upravo je iznijela glavna glumica, i ako ništa drugo bar zbog nje svakako je vrijedi pogledati.

Što se tiče same priče ona ne predstavlja ništa ni novo ni posebno, klasična je ‘Per aspera ad astra’ (Preko trnja do zvijezda), priča o siročetu koje će da osvoji svijet.

‘The Queen’s Gambit’ (Damin gambit) jedno je od često igranih otvaranja u šahu. Radi se o bijeloj ponudi žrtvovanja pješaka, a radi bržeg razvoja figura i napada na crnog.

Serija se sastoji od sedam nastavaka, a snimljena po istoimenom romanu Waltera Tevisa, smještena je u 50-e i 60-e godine prošlog stoljeća i prikazuje uspon fiktivne šahistice Beth Harmon, djevojčice usvojene iz sirotišta u Kentuckyju, u svijetu šaha, rezerviranom za muškarce.

Ova priča o borbi žena da uspiju u svijetu muškaraca možda bi bila zanimljiva u vremenu u kojem se i odvija radnja, ali danas kada već možemo početi da govorimo o nadmoći žena nad muškarcima, takve teme ne predstavljaju ništa posebno, pa samim tim ni sami likovi. Čak i sama Beth Harmon (Anya Taylor-Joy) u jednom trenutku govori da je postala tolika senzacija zahvaljujući tome što je žensko, a ne tome što je genije, jer koliko znamo iz serije, puno mlađi dječaci od nje bivali su prava svjetska šahovska čuda …

Sama dinamika radnje često se gubi. Na početku imamo dobru priču koja prati siroče koje polahko postaje šahovski majstor, da bismo kasnije dobili seriju koja se razvodnjava na sve strane i nema jasnu radnju ni jasno definisana ponašanja likova. Osim glavnog lika, kojem je i posvećeno 90% serije, nismo imali priliku da uspoznamo nikog od likova koji je okružuju. Svi ostali su prikazani površno i tek toliko da mogu da upotpune priču o Beth, a ne zbog toga što su i sami važni.

U suštini radi se o seriji o šahu u kojoj ima jako malo šaha, a puno više glumice koja čita o šahu, priča o siročetu ali bez mnogo siromaštva, priča o borbi žene koja se ustvari i ne bori jer je naprosto to što jeste i drugačije i ne umije, priča o ljubavi u kojoj nema ljubavi …

Ponašanja likova su često čudna, nejasna, nelogična. Priča takođe umije da bude nelogična, kao npr. kada se Rusi oduševe američkom šahistkinjom, iako se svim silama bore da oni budu šampioni svijeta …

Ipak, serija nije uopšte toliko loša. Često je gledljiva, drži pažnju, i čak zna biti i zanimljiva, ali to uglavnom zahvaljujući glavnoj junakinji serije.
Svakako je treba pogledati, ali i ne očekivati previše.

Ocjena: 7/10

Teufik O.