“Sve o Šmitu” – recenzija filma
Voren Šmit je čovjek bez prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Njegov život sastojao se iz rutinskog obavljanja dužnosti po principu: ustajanje, pranje zuba, odlazak na posao, dolazak kući, objedovanje, razmjena po koje riječi sa suprugom, odlazak na spavanje i sutra sve ispočetka. Izgleda kao čovjek koji nikada nije nalazio zadovoljstva u malim stavrima kao što je odlazak u kupovinu, druženje sa porodicom, čitanje omiljene knjige. Po svemu sudeći nije imao petlje da sam stvori izazove, već je čekao da oni dođu po njega.
Čitav život proveo je na istom radnom mjestu, sa istim ljudima, obavljajući tuđe zadatke. Nakon što biva penzionisan, on uviđa da je malo toga ostalo što može uraditi i što ga čini srećnim ili pak ništa. Smrt supruge ne pogađa ga na način kojim obično ljudi budu pogođeni, već Voren biva utučen saznanjem da na svijetu ne postoji više mnogo toga što može izgubiti. Zbog toga pokuša da prije svadbe sa smiješnim i besprizornim čovjekom, porazgovara sa svojom otuđenom kćeri i odvrati je od namjere. Kreće na put i dolazi u kuću Hercelovih kod Roberte (Kathy Bates), mladoženjine majke i buduće punice.
To su i jedini humoristični trenutci koje Voren proživljava i publika zajedno sa njim. Roberta je pored Vorena jedini zanimljiv, upečatljiv i originalan lik. U stvari, u odnosu na Vorena ona je dosta zanimljivija, temperamentnija, življa.Njen lik obiluje pretjeranim gotovo iskarikiranim šarmom i prenaglašenom personalizacijom karakatera i pomaže nam da otkrijemo da Voren pored svoje zatvorenosti (nezadovoljstava), nije sebičan tip ličnosti. Ipak, kroz film vidimo da je Voren uspio ostvariti i jedan uspješan odnos koji ga iole ispunjava. To je odnos sa dječakom iz Afrike kojeg je odlučio usvojiti. Taj , najiskreniji odnos vidimo u formi pisama koja Voren šalje dječaku i u kojima otvara dušu i piše iskreno, iz srca.
Možemo reći da je ,,Sve o Šmitu” jedno nihilističko djelo koje prati čovjeka bez ikakvih kvaliteta, aspiracija i mogućnosti, emocionalno neostavrenog i udaljenog od grugih. Međutim, Nikolson je kvalitetno utjelovio lik čovjeka koji ipak kao da žudi za novim početkom sa malom dozom životne gladi i nadom da će “hranu” pronaći u pozne dane kada se čini da je sve gotovo.
Irena Jovanović
