Stvari koje niste znali o snimanju filma “Lepa sela, lepo gore”
Prošle su dvije decenije kako je snimljen film “Lepa sela, lepo gore” Srđana Dragojevića prema priči Vanje Bulića. Film je brzo stekao status kultnog, a postoje mnoge stvari o njemu koje su donedavno bile nepoznate.
– Vojnici koji se pojavljuju u filmu, nisu statisti, već su bili prava uniformirana lica. Jednom od vojnika produkcija je ostala dužna dnevnicu, pa se on pojavio na setu s kašikarom i prijetio da će se raznijeti ako mu se njegov novac ne isplati. Dnevnica je bila 20 maraka.
– Nikola Pejaković Kolja je pauze na snimanju provodio s deminerima koji su išli na svaku lokaciju prije ekipe, kako bi provjerili da li ispred ima mina.
– Scena u kojoj Pejaković i Dragan Bjelogrlić igraju košarku jedva je snimljena jer je Kolja bio pijan. Da bi proslavili uspješan završetak snimanja scene, slikali su se u svinjcu, ali se Kolja toga ne sjeća.
– Snimanje filma odvijalo se tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, i to uglavnom na području Višegrada. Ekipa filma morala je sarađivati s ratnim glavešinama, od kojih su neki završili u Haagu.
“Teško je govoriti o tome danas, to nije bilo normalno snimanje. Glave nam nisu bile normalne. Nije bila normalna situacija, glave nam nisu bile iste kao ove danas. Nikome od nas”, rekao je Nikola Pejaković Kolja, koscenarista i glumac za Mondo.
Prije snimanja, ekipa je bila na Palama gdje ih je primio Radovan Karadžić, pa zatim i Ratko Mladić. Bjelogrlić se prisjetio tog susreta: “Primio nas je u jednom bunkeru i odmah rekao: ‘Bjelogrliću, jesi li ti iz Gacka? Pa Gačani su svi kršni ljudi a ti si neki gatački patuljak’. Svi ovi njegovi oficiri prasnuše u smijeh, a ja mu dobacim: ‘Pa generale, nisi ni ti neki jablan’. Nastade muk. Tišina koju prekida Mladić koji se nasmijao, a za njim i svi ostali. Bili smo tri sata kod njega, i to na sedam spratova ispod zemlje. Rakija, meze, ćevapi… Pitam ga: ‘Jeste li čitali scenario?’ ‘Čitao sam… Ali šta će vam ovi četnici u tunelu? Gdje ovde ima četnika?’.”
“Jedan tip iz Višegrada, ne sjećam mu se imena a i ne želim da se sjetim, u vrijeme dok smo snimali film, jedne večeri u kafani je pričao kao šaljivu, jednu odvratnu priču kako su se muslimanske izbeglice – žene i djeca, krili u tunelima. I oni su gađali iz topova te tunele da pogode što više ljudi. To je bilo vrijeme kada su se takve priče pričale kao anegdote”, rekao je Dragojević jedne prilike za Nedjeljnik.rs.
