RoboCop (2014) (recenzija)

RoboCop je film koji nam apsolutno nije trebao.
Doduše, ima tu pokoji efekat koji bi nam možda mogao biti zanimljiv, ali sve ostalo je već viđeno i totalno nezanimljivo.
Glavni junak ovog filma je takav vrsta junaka da niko živi ne bi poželio da bude kao on. A kakav je to junak kad niko živi ne bi poželio da bude kao on ?

Naime, dobro to izgleda kad on ima super super odijelo sa susper super oružjem, i super super je zajeban tip, ali kada su nam prikazali da je od cijela insana, koji je nekada bio, ostalo samo dio glave, pluća i srce?, onda stvarno nisam poželio da budem takav heroj.

Sad bi on, kako je red, želio da ide kod svoje žene i djeteta, međutim lik koji je uspio da vidi šta je od njega ostalo nakon eksplozije bombe u njegovom automobilu, sigurno ne bi poželio da se vrati ženi koju više ne može osjetiti ninakakav način, a mogme ni ona njega.
Međutim, u filmu se on svakako vraća, jer mora da se ispuni i ta forma filma, taj bračni element, ili kako ga već zovu…

RoboCop je naprosto takva vrsta filma da se čovjek mora zapitati: šta ja radim ovdje i koji me đavo natjerao da idem da gledam ovo ?

Oni koji nisu gledali originalnu verziju možda bi mogli da pogledaju, čisto iz radoznalosti, ostali mogu da idu dalje, jer u ovom filmu nema ništa vrijedno pažnje. Štoviše, veoma veoma brzo će biti zaboravljen…