Pompeii (recenzija)

Film Pompeii ste vjerovatno već gledali u desetinama sličnih filmova: jadni nestertni dječak mora da odraste i da osveti svoju nepravedno ubijenu porodicu, ili ovaj put: da osveti cijelo svoje pleme.
Da bi to uradio on, naravno, kao gladijator mora da postane slavan, te tako se približi samom vrhu vlasti, koji je bio zadužen na samom početku filma, da ubije porodicu nesretnog malca.

Naravno, kako je već i red, Hollywood nas hoće nuškati da će se neka tatina mezimica zaljubiti u nekog ko je u njegovoj situaciji. Tako se ona zaljubljuje u njega, a bogme se i on zaljubljuje u nju.
Stvarnost je malkice drugačija: “kajmak” bere uglavnom bogata i moćna elita, a robovi ostaju robovi, bez mogućnosti da se u njih zaljubljuju neke bogate mezimice koje žive u samom vrhu društvenog “lanca ishrane”.

Pa iako je radnja filma itetako predvidiva, scene borbi itekeko već viđene, specijalni efekti su odlični, i sami kraj filma je nepredvidiv i potpuno neočevikan.

I upravo ti dodaci su ono što odvaja ovaj film od desetine sličnih mu filmova.

Zato je Pompeii film koji slobodno možete gledati a da vam ne bude krivo kad završi što ste bacili svoje dragocjeno vrijeme…