Prva stvar koju ćete uočiti kod novog Hellboya je to da je izuzetno ružan, daleko ružniji od onog koji se pojavljivao u prethodnim filmovima.
Njegova ružnoća u ovom slučaju izuzetno je pozitivna stvar, jer ako je on već dijete koje dolazi iz Pakla onda treba da ima nešto i ružno kod sebe.
U ovom slučaju toga mu ne nedostaje: odvratni izrezani rogovi, dlakava leđa, debeo struk i velika pozadina … Hellboy u ovom filmu nije uopšte nešto što izaziva simpatije, ali ipak …
Film obiluje brutalnim scenama pa nije uopšte preporučljiv za malu raju, ali brutalne scene samo upotpunjuju njegovu sudbinu vječitog borca protiv drugih čudovišta, te ukoliko imamo već neprekidne borbe onda zašto ne bismo malo vidjteli te borbe i izbliza, a one nisu nimalo ugodne za one koji imaju slab želudac.
Film je skoro kompletan mračan, surov, pomalo i odvratan, ali ne bih u tome našao ništa loše, jer ipak glavni junak filma dolazi, vjerovali ili ne iz samog Pakla, pa ‘paklene’ situacije i likovi ne bi trebali biti ništa čudno.
Za razliku od ‘fensi’ superheroja koji su stalno uglađeni i fini, junak našeg filma ne poznaje takve stvari, a bogme ni oni koji su oko njega. U filmu možete vidjeti svašta, od probušenih lobanja, pokidanih stomaka, do poljupca sa istruhlom babom koja je toliko stara da ni sama ne zna koliko, a koliko je tek ružna to ćete vidjeti kad budete gledali film …
Film doduše u nekim dijelovima nije dovoljno razrađen, pogotovo likovi, ali šta je tu je, ne može se sve ni razraditi za nekih sat i pol.
Ali zato je humor vrhunski, i film je izuzetno zabavan sa skoro neprekidnim akcijama i putovanjima kroz prošlost i sadašnjost, ‘stvarnost’ i ‘imaginacije’, od svijeta ljudi do svijeta čudovišta …
Nije nikakvo remek djelo ali je daleko i od toga da ga treba osuđivati, što su kritičari širom svijeta uveliko počeli. Za Hellboya film je i više nego dobar …
Ko želi da opušteno uživa u akciji prepunoj specijalnih efekata onda nek slobodnon pogleda film.
