Folklorizirano nadahnuće
Ljubav u ratnom vremenu je glavni sadržaj novog fima Emira Kusturice, snimanog nekoliko godina. Dvoje zaljubljenih u zrelim godinama, postoje poput maloljetnika u potrazi za novima avanturama.
Više od tri desetljeća nakon “Oca na službenom putu” i zaslužene Zlatne palme u Cannesu, davne 1985., 22 ljeta nakon kotroverznog “Undergrounda” što je dobio isto priznanje 1995., u doba najmračnijih zločina i devet godina od dokumentarca niske razine, pod nazivom “Maradona”.
Pod uzajamnom vatrom srpskih i ostalih snaga, filmografija Emira Kusturice se folklorizirala isto kao i rediteljevo postojanje. Ostvarenje od dva sata i pet minuta, koproducirano od strane Srba, Engleza i Amerikanaca, je bajka kojoj nedostaje daha, posebno u ratnim okolnostima.
Pod uzajamnom vatrom konflikta u Bosni i Hercegovini uzetog za dekor priče, odnosno događaja u srpskom selu, mala zajednica se sprema slaviti dva vjenčanja. Najprije mljekara Koste što svaki dan raznosi mlijeko u udaljene pejzaže pod paljbom, bez da mu se bilo što dogodi jer ima otvoren kišobran po suncu i kiši pa sokola Pobru na ramenu. Treba oženiti mladu Milenu u tumačenju Slobode Mićalović, nekadašnju jugoslavensku, gimnastičarsku prvakinju što se aktualno bavi mutnim djelatnostima pa i kupovinom žene bratu, mnogo pije pokazujući raskošan grudni koš. Seljani su navikli na pojavu pa ne obraćaju veliku pažnju na njezine egzibicije. Drugo vjenčanje bi trebalo spojiti sudbine lokalnog junaka Zage, što se vratio iz Afganistana pa domaći rat smatra zabavnim i prihvatljivim jer ga se ne tiče. Miki Manojlović je tumačenjem uloge spasio film, dajući liku poseban humor i životnost, koju drugi interpreti ne posjeduju. Uloga duhovno zaostalog Zage jedino je vrijedna pomena. Samo junak biva spaljen od strane dobro naoružanih stranih vojnika, nalik na terminatore zalutale u hercegovačkom kršu. Došli su po naređenju Scotta, oficira Nato-a i bivšeg ljubavnika Neveste, koju glumi Monica Bellucci čiji podočnjaci zabrinjavaju.
Mljekar Kosta se zaljubio u Nevestu, što brzo biva opijena njegovim gorstačkim šarmom. Izuzetno se modira jer je u svakoj sceni odjevena u različitu opravu. Oboje razumjevaju da su stvoreni jedno za drugo pa bježe u planinu, u kojoj seljani razbijaju i prenose granit.
Kusturica je, očito, htio, pokazati svježu nadarenost i autorsku originalnost, koje ne postoje. Vrijeme balkanskih karnevala je prošlo. Njegov svijet se pretvorio u napuhanu histeriju. Slike i scene su preopterećene, predstavljajući logiku aukcijske prodaje, u namjeri podvlačenja balkanske izluđenosti i sklonosti kaosu, dugovremenim rediteljevim, osobnim potpisima, aktualno bez vrijednovanja. Kusturica iznenađuje himnom odupirućem balkanizmu kojeg simbolizira malo srpsko selo, protiv zapadnog imperijalizma, posebno međunarodnih moćnika oživljenim “Big Brotherom”. Sve je prevaziđeno, neprihvatljivo i bez spontanosti. Prisustvo životinja u nemogućim okolnostima naliči tv spotu i rezultat je sintetičkih slika. Jedino pijevac što skače pred ogledalom, djeluje istinski.
Filmski susrest cineasta i poznate glumice djeluje umjetno i nametnuto a njihov ljubavni bijeg, naliči na provarenu poeziju, vidjljivu u sceni letenja u nebo. Plan eksplozije ovaca na minskom polju graniči sa najvećim užasom, pa se odlazak “Na Mliječni Put” ne preporučuje.
Džana Mujadžić
