Miles Ahead (2015) – recenzija

Kad sam već preporučila film o ,,hard to handle” muzičaru James Brownu , onda ne bi bilo u redu da ne spomenem i najtežeg od najtežih, čuvenog Milesa Davisa.

Njegova težina za ljude u okruženju, privatno i javno bila je skoro neizdržljiva. Nemoguće je bilo dobiti i obaviti intervju sa tim čovjekom. Na sceni su se mnoge kolege ustručavali da ne probude njegovu naglu narav. Ako si mu bio simpatičan ili ipak nisi, svejedno si za njega bio “motherfucker”. Njegova ovisnost i nasilna narav su kao i kod James Browna otjerali mnoge kolege a najprije supruge.

U filmu ga je dosta uvjerljivo odglumio Don Cheadle koji i stoji iza ovog filma i sam je veliki obožavalac njegove muzike. Film nije čisti dokumentarac već nešto poput fikcijske biografije jer Cheadle improvizuje sa poznatim činjenicama i daje lični uvid u njegovu, Davisovu ličnost. Priči je dalo doprinos samo poznavanje i bliskost Cheadla sa Davisovom porodicom, prijateljima na osnovu čijih priča tvori svoju percepcuju onoga što bi Miles trebao biti.

Ono što su kritičari zamjerili je nedovoljna autentičnost sa Milesovim životim jer glumac nije prikazao mračnu stranu muzičara. Izgleda da je bio preveliki obožavalac pa je želio gledaocima prikazati Davisa boljeg nego što je zaista bio. Svakako Davis je jedan od najuticajnijih muzičara u oblasti jazza i svoj put je počeo sa čuvenim Birdom o kojem je već davno Clint Eastwood napravio film.

Irena Jovanović