Mank (2020) – recenzija

Mank (2020)
Glumci: Gary Oldman, Lilly Collins, Amanda Seyfried …
Režija: David Fincher
Scenarij: Jack Fincher
Žanr: biografski, drama, komedija
Vrijeme trajanja: 2h 11min

Najnoviji film Davida Finchera koji je, moram priznati, totalno drugačiji od svega što je do sada radio.
Naizgled nezanimljiva tema o scenaristi filma ‘Citizen Kane‘, te kako je došlo do samog nastanka filma.
Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici, da se dočara to vrijeme, što je itekako uspjelo. Odjeća, način govora, stariji javni wc-ei, frizure, kućanstva, filmski setovi… Moram iskoristiti priliku da pohvalim fantastičnu režiju/kinematografiju te produkciju, za koju je očigledno da se dalo dosta truda i vremena.

Mank (Gary Oldman), čovjek nešto starije dobi i slabog zdravlja (u velikoj mjeri zbog alkohola) je centar ove priče. Vidimo život jednog pisca koji i nije nešto zanimljiv, naročito kada uzmete u obzir da je većinu vremena provodio opijajući se i u društvu scenarista, producenata i glumaca, pričajući o temama koje nam baš i nisu nešto intrigantne. Film o stvaranju filma? Itekako. Da li se konstantno govori o tom filmu? Pa i ne baš. ‘The Adaptation’ je po mom skromnom mišljenju nešto bolje prikazao nesigurnosti i probleme jednog scenariste, čovjeka kojeg je perfekcionizam zamalio lišio jednog jako lijepog i poučnog filma.

Gluma u filmu je još jedan aspekt vrijedan pohvale.
Ovdje čak i glumice kao sto su Amanda Seyfried i Lilly Collins poprilično dobro glume. Očiti dokaz kako uz sjajnog režisera dobro iznesu ulogu oni od kojih to i nismo navikli.
Gary Oldman je fantastično odradio svoj posao, i mislim da možemo da očekujemo da dobije nominaciju za Oskara.

Moja jedina zamjerka je što se film previše bavi politikom, bar za moj ukus. Predugački dijalozi o politici koji nekad vode u nedogled, te gledaoca samim tim pomalo udaljavaju od ekrana. Međutim, možda je to sve bila i poenta? Realno prikazati uspone i padove jednog čovjeka bez da se previše izmišlja ili uljepšava.
O samom scenariju ‘Gradjanin Kane’ vidimo tek u poodmaklim minutama filma. Možda se s ovim filmom želi pokazati kako je teško napraviti jedan film, politiku i investiciju koja stoji iza svega toga. Ako je to slučaj, u tome je to itekako uspjelo.
Sigurno da iza svih tih filmskih odijela, osmijeha od milijun dolara i crvenog tepiha, postoji jedan dosta težak put.
Ipak, film nije projekat koji je nasumice nabacan glumcima, scenarijom koji je napisat za 10 dana i par kamera, te neka ruševina gdje će to sve da se snimi.

Ovo je definitivno jedan dobro osmišljen film, uz pregršt pametnih dijaloga, i ni u jednom trenutku nisam vidio da ima jeftino napisanih likova niti loše napisanog teksta.
Kao što već rekoh, uz nadasve nezanimljivu temu, tehnički aspekti i realizacija je to što izvlači ovaj film.
Definitivno nije film za širi spektar ljubitelja filmova. Mislim da starija publika koja je upoznata sa samom temom i tadašnjim dešavanjima/činjenicama će itekako više cijeniti ovo djelo nego mlađa populacija.

Ocjena: 8/10 // Damir Šljivić //