Love and Monsters – ambiciozno, ali loše i površno (recenzija)

Mogući spoileri

Šteta. Bilo bi dobro dobiti neki dobar film o čudovštima … Nažalost ovaj film to nije. Nećete sigurno nakon nekog vremena poželjeti da ga ponovo pogledate …

Ljubav i čudovišta‘ je jedan ambiciozan projekat koji bi možda mogao i biti dobar da je snimljena franšiza o najmanje 3 filma, gdje bi bilo više prostora da se razvije priča i detaljno prikažu mnogobrojna čudovišta.
Ovako je sve zbrkano i dosadno …

Monobgojne su primjedbe koje bih mogao nabrojati, ali ovdje ću samo neke da spomenem.

Kao prvo tinejdžer je u stilu netflixovih tinejdžera: u svojim dobrim tridesetim godinama. Isti takav je bio i sedam godina ranije, gdje ga gledamo u ljubavnim zagrljajima sa njegovom ljubljenom. Protok vremena u filmu ne postoji, kao ni utjecaj na čovjeka promjenom načina življenja: lijep i rumen i na zemlji i pod zemljom, istih godina i prije sedam godina i sada, isti mentalni sklop i prije sedam godina i sada, isto ponašanje i u normalnim i posapokaliptičnim okolnostima, nikakve razlike …

Takođe tu su i ustaljeni holivudski stereotipi: on jeste muško i to znači da je glup, naivan, neko sa kim se cijela kolonija šprda, a žena je sa druge strane pametnija, sposobnija i on će zbog nje onako glup i smotan cijeli svijet da pregazi.

To što on nije sedam godina mogao da nađe drugu djevojku, ne znači da je ona skrštenih ruku čekala njega. Naprotiv, njegovo ljubavno putovanje je smiješno samo po sebi, a i ono što će ga dočakati kada dođe kod svoje drage …

Svako nije na odmet da junak tokom svog putovanja naiđe na usamljene ratnike, otac i kćerka, gdje je djevojčica od 8 godina pametnija, sposobnija, i vještija od njega, pa mu to i otvoreno govori, a on će rado da je posluša da ga mala nauči najvažnije životne lekcije, i to nakon što mu život spasi …

Zamislite svijet u kojem su čudovišta u sedam godina pobila oko 95% ukupnog broja ljudi na svijetu. Strašno … Ali kakve su šanse da u takvom svijetu preživi jedan pas? Male ili nikakve … Još kad mu vidiš svježu i čistu ogrlicu oko vrata, lijepu i njegovanu dlaku, i da živi u autobusu koje bi većina tih čudovišta lahko razvalila, onda su šanse da nađeš takvog psa nikakve … Ali eto nađe se. Pojavi se u ključnom momentu da, ni više ni manje, spasi život našem junaku. I nakon kratkog vremena pas odlučuje da mu se pridruži na putovanju, valjda zato jer je junak sa psom zanimljiviji od junaka bez psa … Drugi razlog ne vidim.

Čudovišta su dobro pikazana, ali previše ih je (što je normalno) i premalo vremena da bi se detaljnije prikazao svaki do njih, ili bar pokoje od njih.

Odsustvo emocija u filmu je skoro 100%. Gledanje junaka u avaturama je samo čekanje da već jednom prođe kroz sve to i dođe do cilja, nebi li se tamo šta zanimljivije desilo. A onda ni tamo ništa posebno …

Priča je dobro zamišljena ali nažalost loše realizovana. Šteta tolikih čudovišta koja nit su strašna nit impresivna, već et onako … valjda čudovišna …

Radnja filma:

Postapokaliptična avantura ‘Love and Monsters’ prati mladića sa nula vještina za preživljavanje na putu kroz zemlje naseljene divovskim, smrtonosnim zvijerima.

Nakon što je sedam godina proveo, jedini bez partnerice, u bunkeru za preživljavanje punom parova, možda šansa za uzbudljivu i brzu smrt nije bila tako užasna ideja.

Dylan O’Brien glumi Joela, 24-godišnjaka koji je imao 17 godina kada je nastupila apokalipsa. Zemlje su udružile snage kako bi uništile dolazeći asteroid, ali otrovni otpad iz svih nuklearnih bombi pretvorio je životinje širom svijeta u džinovska čudovišta. 95% stanovništva je ubijeno u roku od godinu dana, dok su preživjeli sakriveni u podzemnim kolonijama koje komuniciraju samo putem radija.

Apokalipsa je nastala baš onda kada se Joel slatko povezivao sa Aimee (Jessica Henwick). Njih su dvoje bivaju razdvojeni u haosu, ali nedavno je on otkrio da je ona preživjela: Uspostavivši kontakt sa njenom kolonijom i čuvši njezin glas na radiju, Joel impulsivno odluči napustiti sigurnost i pregaziti put od 130 km kako bi se napokon mogao spojiti s njom …