Zaborav kao političko naređenje
Reditelj Giulio Ricciarelli novim filmom pokazuje napore Fritza Baura koji su doveli do procesa odgovornih za zločine u Auschwitzu.
Više od 70 godina kasnije od oslobađanja logora Auschwitz-Birkenau, nije jednostavno zamisliti, posebno mlađim osobama, koliko je bilo dugotrajno otkrivanje prave istine iz nacističkih kampova smrti. Ako danas njemački zvaničnici, predvođeni Angelom Merkel spominju “vječnu odgovornost” Njemačke u Shoahu, ranije je bilo drugačije.
Nakon Drugog svjetskog rata većina njemačkog stanovništva nije željela misliti na utvare proslošti. Već 1949. kancelar Konrad Adenauer proklamira masovnu reintegraciju, naprije u javnim ustanovama. Trebalo je zaboraviti etnička čišćenja i ne tražiti objašnjenja niti isprike.
Sve se mijenja 1958., kada je oformljena federalna agencija koja je istraživala nacistička nedjela. Tada je došao i čovjek kojem film odaje počast- Fritz Bauer.
Magistrata je uhvatio Gestapo 1933. godine, zbog židovskog porijekla i članstva u Socijal demokratskoj partiji. Uspio je pobjeći u Dansku, zatim Švedsku i vratio se u Njemačku nakon rata. Postao je glavni tužitelj oblasti Hesse i zahvaljujući njemu i kolegama koji su bili zaposleni u Francfortu, krajem 1963. godine je započeo “Auschwitzki proces”, okončan u ljeto 1965.
Dvije godine nakon suđenja Eichmannu u Jerusalemu i dva destljeća nokon Nurenberga, 22 osobe koje su bile odgovorne za djelatnosti Auschwitza pojavile su se na francfortskom sudu. Suđenje je bilo jedan o najvažnijih trenutaka novije njemačke historije, jer je usvajanje proslošti postalo moralna zadaća cijele nacije.
Zlo je dobilo ime, lice i adresu
Film “Labirint tišine” opisuje tu epohu. U dvorištu gimnazije Goethe pod nadzorom profesora djeca pjevaju “Ni jedna zemlja nije tako lijepa kao naša”. Prvi znak nastupajućih promjena je kada jedan biciklist pada i pogled mu susretne profesorov.
Ubrzo na scenu dolaze brojne ličnosti, najprije novinar Frankfurter Rundschau, Thomas Gnielka, biciklistov prijatelj. On će natjerati profesora, bivšeg SS ovca iz Auschwitza da prizna isto kao i mladi tužitelj Radmann, izmisljeni lik zapravo mješavina trojice tužitelja, koji su pomogli Baueru u njegovoj mukotrpnoj anketi.
Radmann posjeduje smisao za komunikaciju a njegovi ispitanici mu najprije govore o strašnom logoru kao “preventivnom prihvatilišnom kampu”! Govorili su mu da ne sluša glasine o “najvećoj ljudskoj katastrofi” koja se tamo dogodila. Isticali su da je to najobičnija propaganda pobjednika.
To je glavni sadržaj priče i scenarija, jer labirint počinje biti manje nedostiziv i neprohodan. Radmann je vjerovao da istražuje jedno ubistvo, dok mu bivši logoraš nije osvijetlio put: “Stotine hiljada osoba su tamo ubijene”.
Jedino je Bauer odmah razumio veličinu njihovog zadatka; “Radmanne to je labirint u koji ulazite i pazite da se ne izgubite”!
Bauer je mnogima smetao! Jedan kolega ga je upozorio “Prvi put jedna zemlja sudi svojim vojnicima”.
Amerikanci su skeptični, njihov glasnogovornik upozorava mladog tužitelja: “Posjedujemo 600 000 dosijea SS djelatnika, u našim arhivima. 8 000 ih je prošlo kroz Auschwitz”.
Ali anketa napreduje. Uloga zloglasnog doktora Menegele je otkrivena. Izbjegao u Buenos Aires, u Njemačkoj je slobodan i dolazi posjetiti porodicu. Bauer smatra da je Eichmann veliki arhitekt finalnog razrješenja. Pomaže Izraelcima da ga uhvate.
Rekonstrukcija je detaljna a realizacija i gluma jednako samosvjesne i efikasne. Istina izronjava kao da izlazi iz ničega. Historijski savršen “Labirint tišine” je potresan i dostojanstven film. Završava se pred sam početak procesa u Francfortu. Kada se dva mlada tužitelja približavaju dvorani, Bauer ih havali “Ostvarili ste ogroman posao. Otvara se novo historijsko poglavlje”.
U Institutu “Fritz Bauer” su mnogo godina kasnije izjavili: “Suđenje je bilo od velike vrijednosti, odjednom je zlo dobilo ime, lice i adresu.
Nadamo se da i ostali zločinci neće ostati nekažnjeni”!
Ostvarenje od dva sata i tri minute su magistralno interpretirali Alexander Fehling, André Szymanski, Friederike Becht.
Džana Mujadžić