Istinska priča Davida Lyncha

Slikar, cineast, glazbenik komponirao je dokumentarac čiji je on sadržaj

Iako o njemu postoje tamni tragovi, monstruozni otisci, strašne vizije posebnog tvorca noćnih mora, postoji kod Davida Lyncha i mirna nježnost, čudnija od neobičnih labirinata u koje znalački zavlači publiku. Možda je to odraz sretnog i lijepo preživljenog djetinjstva ili iskustva transcendentalnih meditiranja, opisanih u knjizi pod nazivom “Moja prava priča”, nikada neće biti sasvim jasno. Ali filmski portret koji mu posvećuje Jon Nguyen “David Lynch : The Art Life” natopljen je skoro nonšalantnim šarmom, poput sekvenci što pokazuju reditelja kako radi s unukom na terasi osbnog ateljea, melankoličan kao duboki osjećaji sa kojima se susretao.

Reditelj slavne serije “Twin Peaks”, što se nanovo predstavlja u novoj sezoni, 25 godina poslije, osobno je ostvario dokumentarni film
-Otvara obiteljski album, pokazuje svoja posebna platna-objasnio je Jon Nguyen, na pariškoj promociji ostvarenja. Zatim smo posjetili njegov studio i kuću gdje smo obavili sve razgovore. Nismo intervjuirali susjede niti potražili osobe iz vani, nego smo upotrijebili ono što nam je htio dati. Da li je htio kontrolirati osobni image i pozirati na legendaran način? Ne vjerujem, nije jednostavno, kako izgleda.
-David Lynch je tajanstven, diskretan a njegovo postojanje nema ničeg spektakularnog. Sve što čini aktualno svodi se na dugotrajno slikanje, od jutra do mraka-istakao je cineastov prijatelj, Jason S. producent i direktor fotografije. Takav je od djetinjstva-istinski, izvorni umjetnik.

Sići u dubinu

Po sjećanju Lynchovih davnašnjih poznanika, majka mu nije dozvoljavala teke za bojenje, plašeći se da ne nametne već gotove forme, njegovoj, posebnoj i inteligentnoj mašti. Smatrala ga je genijalnim, iako su je njegova prva djela-razočarala! Lynch se oduvijek opirao akademskim formacijama. Njegova osobna kreacija se stvarala iz odvajanja sretne svakidašnjice djetinjstva i beznađa, koje je stvarala njegova neizmjerna osjećajnost : razdor polaska, vizija gole žene uz to i ranjene. Sve se odigravalo u buržoaskoj četvrti – sa jedne strane uravnotežena okolica, prihvatljiva i nježna a sa druge, misterije koje je sam kombinirao. Stalno nastoji da se preko jednostavnog znaka, oklizne u paralelne svjetove i unutrašnja carstva.
– Sposoban sam zamisliti cijele universe koji ne postoje- priznao je čuveni reditelj što u “Mojoj pravoj priči”, navodi :
– Ideje su kao ribe. Ako se nastoji uhvatit mala riba ostaje se pokraj vode. Ali ako se želi velika, potrebno je sići u dubinu.
Jedno je zamjetljivo : “The Art Life” ne pokazuje ribe nego čini da se divimo strpljivosti ribara!

Džana Mujadžić