Greenland – srednja žalost (recenzija)

Film se u globalu može nazvati dosadnim skupom klasičnih klišea, u kojem dominiraju solidna gluma, loše osvjetljenje, i jako rijetki efekti …

Priča o kometama u kojoj najmanje ima kometa …

U Americi više ne postoje sretne porodice? Ili da budem precizniji: U Americi sretne porodice nemaju šta da traže u filmovima, razorene porodice dobijaju pažnju i one su skoro uvijek u fokusu njihovih filmova …

Izuzetak nije ni Greenland … Nesretna i razorena porordica gurnuta je u fokus priče, da bi se mogao dobiti finalni kliše filma: porodica je sretna na kraju bez obzira na sve.
Razlog za razor porodice ponovo je još jedan filmski kliše, a to je naopaki muškarac sa kojim savršena žena nije više mogla da živi … Potreban je Sudnji dan da se desi da bi on progledao svojim blentavim očima i shvatio da najviše voli svoju ženu i dijete. Inače, razlog zbog kojeg su i postali ‘nefunkcionalna porodica’ je to što je on pored svoje žene ‘volio’ i druge žene … Šta ćeš, desi se …

Bilo bi dobro pogledati neki film o sretnoj porodici koja upadne u problem Sudnjeg dana, gdje bi se oni koji se vole borili jedni za druge zato što se vole, a ne zato da zarade oprost jedni kod drugih … A ko zna, možda i to nekad doživimo …

Film se u globalu može nazvati dosadnim skupom klasičnih klišea, u kojem dominiraju solidna gluma, loše osvjetljenje, i jako rijetki efekti …

Kroz cijeli film imaš osjećaj da je priča tu zbog likova, a ne likovi zbog priče.
Naime, nastane li apokalipsa a tebi zatreba auto, ono će lahko da se nađe; ostaneš li sama na ulici (i lijepa i zgoda) i treba ti prijevoz na drugi kraj države, neće se pojaviti razni banditi, silovatelji, i kojekakva mafija, već fina meksička porodica koja će rado da te odbaci do željenog odredišta; treba li ti u opštoj gonguli pomoć vojske, i to u vremenu kad samo rijetki imaju priliku da prežive a milijarde čekaju svoju smrt za koji sat, vojska će rado da ti pripomogne, ponese tvoje dijete, a sestrice će da ga hvale kako je divan i hrabar dječak …

Likovi i stvarnost oko njih nemaju mnogo dodirnih tački, oni se dodiruju tek povremeno da ne bismo zaboravili zašto se likovi toliko muče, i da je njihova borba ne samo borba za sami goli život, već i za uzdrmani ljubavni život …

O radnji filma:
Ateroid po imenu Clarce će da udari u Zemlju i uništi 75% života na njoj. Taj asteroid je veći od onog koji je poptuno uništio dinosauruse, pa nije jasno kako će ovdje preživjeti 25% živog svijeta na Zemlji.

Mi pratimo jednog građevinskog inžinjera koji dobija poziv da su on i njegova žena (sa kojom nije u dobrim odnosima) i njihovo dijete, odabrani za smještaj u bunker u kojem trebaju da prežive oni koji će kasnije nastaviti život na Zemlji …

Ostatak filma gledamo bezbrojne komplikacije na njihovom putu do aviona, a kasnije i do Grenlanda na kojem se nalaze sigurni bunkeri.

Usput se njegova žena ponovo zaljubljuje u njega, on pokazuje veliku ljubav za porodicu i za ljude uopšte, a sve je to popraćeno bezbrojnim klišeima, nezanimljivim dijalozima, lošom fotografijom u filmu, i tek rijektim prizorima asteroida …

Film je osrednja žalost i vjerovatno nešta što više neću poželjeti da pogledam u životu.