Film o sumnjama oko autentičnosti biste kraljice Nefertiti
Tajanstvena kraljica
Sa Miloskom Venerom, Nefertiti je simbol antičke ljepote, ali bista egipatske kraljice koju je 1912 otkrio njemački arheolog Ludwig Borchardt, a koja je izložena u Berlinu, uvjetuje sumnje svojom savršenošću. Simetrične crte lica, netaknuta svježina boja uprkos 3.300 godišnjem boravku pod zemljom, uzroće opravdane sumnje kako pokazuje 47 minutno, dokumentarno ostvarenje Elliota Kewa pod nazivom “Poprsje Nefertiti”.
Film se, aktualno sa velikim uspjehom, projicira na zapadnom dijelu Starog kontineta kao dokumentarna fikcija sa brojnim razgovorima u kojima eksperti i ispecijalisti iznose mišljenja, ali i rekonstruiraju, uznemirujuću historiju statue.
Supruga Akhenatona, Nefertiti je uz njega presjedavala vjersku revoluciju koju je faraon nametnuo Egiptu u 14. stoljeću prije naše ere. Politeist, vladar je nastojao promijeniti, te unaprijediti zemlju i stvoriti naciju sa jednim božanstvom-Suncem! Predstavnik moći Atona / Sunca /, bio bi odmah jednako obožavan.
Predstavnica kulta
Nefertiti je glavna predstavnica novog kulta: njezino prelijepo lice je postavljano na grobnice državnika, iako se o kraljicnom životu malo zna. Posmrtni ostaci nisu pronađeni, pa se postavlja pitanje je li pratila Akhenatona do kraja vladavine ? Možda prisustvovala njegovom brisanju iz historije, kada su nasljednici skidali kipove sa spomenika i drugih državnih obilježja ?
Pobornici autehničnosti biste priznaju: savršena ljepota kraljice je nestvarna. Djeluje kao propagandni objektiv za ubjeđivanje o postojanosti bračne zajednice. Ali vjerovati da je umjetnina lažna je smjelo i opasno. To upravo čini mali dio stručnjaka i eksperta za koje je Ludwig Borchardt bio naivan pa ga je prevario genijalni preprodavač ili je čak pridonio rasprostiranju laži.
Shaun Greenhalg poznati varalica i međunarodni pronevjerilac umjetnina je 2007. godine osuđen na skoro pet godina zatvora jer je javno primijetio kako su ostečenja na kraljičinom potiljku dobro restaurirana, pa je čudno kako su obrtnici ili umjetnici dalekog vremena, posjedovali sofisticirana sredstva i načine izglađivanja stucem. Posebno je istakao kako je lice predivne vladarke, nalik na ljepotice s početka prošlog stoljeća.
Krhka “Joconda iz Berlina” ne prihvata sve znanstvene analize, posebno karbonsko vremensko ustanovljavanje. Na taj način pospjesuje dugotrajna nagađanja, čuvajući tajnu lica prodornog pogleda i plemenitost predivnog, enigmatičkog izraza.
Džana Mujadžić