Festival “Žene/Žene” glavno pariško kulturno zbivanje
80 filmova o položaju i ulozi žena
Poznato kino “Ecran” smješteno u pariškom predgrađu Saint Denis aktualno predstavlja jubilarno izdanje 15 ženskih, filmskih susreta. Tema ovogodišnjih dijaloga je panorama evolucije uvjeta postojanja žena, viđena okom cineasta od početka 60 godina prošlog stoljeća pa do danas.
Iako aktualna, galska kinematografija posjeduje značajan broj rediteljica visoke razine ne može sakriti jako primjetljive, spolne nejednakosti. Festival “Dionysiennes” projicira više od 80 filmova. Poseban hommage je priređen reditelju Paulu Vecchiali, Virgine Despentes i Lini Wertmüller.
Ako su sadržaj Dionysiennes, festival nosi i zvučan naziv “Femmes/Femmes”/ Žene/Žene/, posuđen iz Vecchialijevog filma. Ženska emancipacija iz prošlog stoljeća je pozitivno izmijenila suvremena društva, iako je bila pračena odlučnom i teškom borbom za jednakost spolova.
“Filmska umjetnost pripada muskarcima što snimaju žene”- izjavljivao je dugovremeno Godard, u svojim “Filmskim pričama” iako je sedma umjetnost od početaka podsticla na žensko pravo glasanja i bila svjedok običajnih, mentalnih i društvenih promjena o ulozi žene i njezinom osavrmenjivanju.
Posmatrati film iz ženskog kuta kroz traženja prava postalih klišeom, može predstavljati poebnu avanturu.
Zato je geografski departman Saint Denis, aktivan učesnik ove ambiciozne i jako solidarne pa prijateljske manifestacije. Festival se posebno okreće mladima što posjeduju istančane nadarenosti i smisao za film ali i otvorenost svijetu kao i različitostima, bazama današnje sedme umjetnosti.
Za spolnu ravnopravnost u sedmoj umjetnosti
Iako je film industrija što prihvata žene, ona je pronađena, manipulirana i kontrolirana od strane muškaraca. Ako se prouči i analizira broj i spol producenata ostvarenja upučenih širokoj publici , odgovorni za financiranje televizijskih kanala, direktori velikih filmskih mreža ili festivala, programatori, kritičari i nagrađivani reditelji su- muškarci! Oni odlučuju o scenarijima, castinzima, buđetu, distribuciji i načinima promoviranja novih ostvarenja. Odlučuju i o tipu žene privlačnom na velikom ekranu jer je ova umjetnost, najprije, određena njihovim spolom ali i ženskom senzibilnošću.
Treba dobro pretražiti arhive, da se pronađe žena što čita novine u jednom filmu ili ništa ne radi, dok je muškarac angažiran u kućnim poslovima. Žena na filmu je, najprije akumulacija filmskih planova što ulazi u glave gledatelja, stvarajući im identitet.
Ženski filmovi se sastoje iz planova- sekvenci jer nisu skupi, ne ponavljaju se a nisu ni komplicirani. Žene čuvaju novac ali su manje reprezenativne na velikim festivalima.One snimaju mala, uspješna ostvarenja dok muškarci prave remek-djela, koja se pamte.
Kako je proces često ponavljan, on nam skraćuje horizonte i čini da u to vjerujemo. Oskarizovana Kathry Bieglow ili Jane Cmpion, prva rediteljica što je dobila Zlatnu palmu u Cannesu, nisu imale “ženske” finasije.
Festival “Femmes/Femmes” ove godine predstavlja i Agnès Vardu, jednu od rijetkih cineastkinja uvijek čuvenog, francuskog “Novog vala”, glumice Anouk Grinberg, Béatrice Dalle, Barbaru Sukovu, Marianne Basler, Fabienne Babe i mnoge druge.
Jedna od uzvanica manifestacije je i porijeklom Sarajka Lucile Hadžihalilović, što je nedavno završila snimanje djela nazvanog
“Evolution“, koja će pokazati svoj nagrađivani dugometražni film “Innocence“.
Za očit uspjeh smotre su se pobrinule i Géraldine Cance, Charlotte Serrand kao i Olivier Spire, te direktor kina “Ecran” Boris Spire. Zajedno žele što više filmova iz južno-istočne Europe i Balkana.
Džana Mujadžić