Vijesti

Festival fantastičnog filma u Strasbourgu sve poznatiji

festiva-lfantastiquesta-rsabourgStrasbourg slavi fantastični film

Oformljen prije osam godina kao retrospektiva filmova fantastičnog žanra u produkciji Himmera, Europski Festival fantastičnog filma u Strasbourgu je aktualno značajna smotra starokontinentalne, sedme umjetnosti. Produžen na 10 dana, predstavlja filmske i video programe, ove godine posvećene Joeu Danteu, ocu “Gremlinsa” i dokumentarnih ostvarenja poput “Zombie Walk”. Projiciraju se i manje uspjela djela, organiziraju ponoćne predstave za sve brojnije “geekove” i sve ukuse. Ljubiteljima starih, fantastičnih filmova koji se uvijek dopadaju, program retrospektive predstavlja devet filmova od 1955. do 1976. godine.

Selekcija “Kids in the Dark” se zanima za uloge koje fantastična djela dodjeljuju mladim junacima. Njihov mali rast je detalj koji ih okuplja: žrtve i zločinci iz filma u film, formiraju jako kontrastan, zabrinjavajući krug u kojemu Dobro i Zlo u kratkim gaćama često drže za ruku! Nije sasvim sigurno da su “Nedužni” zaista takvi kao u kvalitetnom djelu Jacka Claytona. Nastanjeni demonima ili žrtve bolesne mašte, njihove guvernante, ne dozvoljavaju značenje nadzemaljskog samo kao hipotezu. Istinski naivnjaci poput djevojčice, očarane i fascinirane Frankensteinom, te predivne ekurzije, pomalo melankolične pozadine rata u Španiji koja je ostvarenje Victora Ericea pod nazivom “Duh kosnice”, su rijetki.

Vražja legija koja se postrojila sa druge strane ogledala, kada se usamljenim vukovima “Kukolja”, Mervyna Le Roya ili “Proklestvu” Richarda Donnera, pa “Njihovo veličanstvo muhe” Petera Brooka i naročito filmu “Pobunjenici 2000 godine”, Narcisa Ibaneza Serradora, pridruže izgubljena djeca, je bezuvjetno okolnost koja smeta i ujedno fascinira publiku.

Mali junaci

Nameću se mašine zla plavih telepata iz “Sela prokletih”, jedinog naučno-fiktivnog ostvarenja, prikazanog u verziji iz 1960. godine, u režiji Wolfa Rille. Oni samo imaju dječija tijela, ostalo je iz nekog, drugog svijeta. Ali pojave su moćne i koriste ih kao oružje, jer kako podsjeća ličnost iz “Pobunjenika 2000 godine” u jeku masakra: “Ko bi se usudio ubiti dijete”?

Ne treba smetnuti s uma da su mališani prve žrtve ludosti odraslih, podsjeća fikcija na uvodnoj spici koja je pokazivanje užasnih slika arhiva velikih konflikta 20 stoljeća, dok se čuju dječiji smijeh i pjevušenje. To ponavlja nezaboravna Miss Cooper koju je oživjela nezaboravana Lilian Gish u “Lovčevoj noći” Charlesa Laughtona: “Oni ostaju i trpe”!- kaže majka usvojenog djeteta sa razumijevanjem i naklonosti. Najsretniji dožive da se odrasla osoba na koju su upućeni probudi iz ličnog ludila, pa zamijeni starijeg brata koji među posljednjima pruža otpor divljim impulsima kao u filmu “Njihovo veličanstvo muhe”.

Odrasli teže podnose poteskoće i čine to kratko. Želja za preživljavanjem je manje moćna, pa sve djeci pripisivane slabosti i
negativne osobione: egoizam, ljenost, naivnost ili kukavičluk, izlaze na vidjelo.
Osim od gospođe Cooper, djeca od odraslih ništa ne nauče, jer su oni zaraženi ubijeđenjem da sve znaju. Dok lutaju, budućnost djece se gubi u tami noći bez zvijezda. Mali pačenici “Lovčeve noći” nemaju izbora, pa idu na sve ili ništa, kao Mojsije koji se prepustio rijeci. Vjeruju u Boga da će ih ugrijati, poslati svjetlost nestvarnih zvijezda iz bajki. Otvorenih očiju nastoje proći kroz tamu u kojoj se ogleda svijet odraslih, čak i kada ima oblik davnih fikcija. On je uvijek instruktivan i zastrasujući.

Džana Mujadžić

Napišite komentar