Esej-svjedočenje oficira Guillaumea Ancela “Ledeni vjetar nad Sarajevom”, iznenadio galsku javnost

Grad koji nismo umjeli odbraniti

“Ledeni vjetar nad Sarajevom/Vent glacial sur Sarajevo/ je strog recit-svjedočenje o šest mjeseci ponižavanja ali i konstatacija veoma razuđene dvojnosti francuske politike, za vrijeme zadnjih ratova u bivšoj Jugoslaviji. Također tužna priča o hladnoći, dosadi i beznađu i strašna istina o beznadežnom položaju vojnika, pred vladinim odlukama.
Prema poznatom historičaru i specijalisti za aktualne svjetske konflikte, Stéphaneu Aubouinu Rouzeau, koji je napisao predgovor, tekst odražava ozbiljnu kritiku vojnika, tešku i iskrenu. Ancel je već istakao da se radi o “šest mjeseci ponižavanja i 18 vreća u kojima su se nalazila tijela njegovih, poginulih kolega”!

Osnova knjige je surov recit o nemoći i licemjerju, napisan u obliku litanije. Svaki put kada su srpske ubojice primjećene s oružjem, a oficir sa svojim ljudima upućen pripremiti avionsku odbranu, ona je sistematski zaustavljana i poništena. U najboljem slučaju avioni NATO-a predviđeni uništiti srpske napade, ostvaruju “dry run” umjesto “hot run”, odnosno akciju mimike napada na potencijalne ciljeve. Manevar je opasan po pilote a agresori nanovo nekažnjeni.
Recit o beznanđu najavljuje i tragičnu ali licemjernu nemoć “međunarodne zajednice” jer situacija nije rezultat ne ostvarenih djelatnosti, što nemoć čini većom i poražavajućom. Ancel i njegovi vojnici su više od pola godine bili u nezavidnom položaju :
-Zvanje vojnika je teško- ističe autor. Riskantno također jer smo bili žrtve, navodne, nemoći. U svibnju i lipnju 1995. smo bili i sami zarobljeni i proveli 25 dana plašeći se srpskog pogodka.

Ancel podvlači i druge okolnosti boravka u bh prijestolnici :

-Vježbam biti vodič sa britanskim “Jaguarom”, na krovu aerodroma Rajlovac u ekipi sa Bobom. Crochy i VPD su u kontrolnom tornju gdje posmatraju okolicu. Ostali dio ekipe je u VAB-u. Vježba traje već 10 minuta i “Jaguari” su iznad položaja srpske artiljerije smještene u Lukavičkoj uvali. Odjednom začujem mučno zviždanje projektila što je završio u vreći pjeska, u razini moje glave!
-Sniperi!
Slijedila je strašna pucnjava čija smo bili meta. Upitam Crochyja da me zamijeni pri vođenju aviona. Nitko nije ranjen i mogu se široko nasmiješiti šefu elitnih jedinica koje nas odsada prate. Kamuflirao je dva moćna Mc Millana što traže ciljeve, dok smo još uvijek pod paljbom. Bob je obavijestio mrežu ops bataljona kako smo meta snipera. Ubrzo čujem neobičan i sraman uput :
-Pričekajte s oružanim odgovorom.
-Ponovite?!
-Pričekajte s upotrebom oružja. Dobiti ćete posebne upute.
Rukom sam upozorio odgovornog za napad da ne puca. On je upravo pronašao cilj na 600 m, na Lukavičkoj strani srpskog sektora, brojnog, do zuba naoružanog i instaliranog kod malog zida jednog gospodarstva.
-Disney 2, vaše naredbe su : odbrana bez napada. Odgovorite bez oružja
Nazvao sam centar ops bataljona mojim talkijem koji je potvrdio naredbu što je došla iz PTT Buildinga. Ne mogu vjerovati! Bio sam u operaciji interpozicije NATO-a 1995. godine, u opkoljenom gradu čiji su stanovnici već tri ljeta, svakodnevno izloženi strašnim bombardiranjima. Bili smo integrirani u bataljon “Legije stranaca”

“Ledeni vjetar nad Sarajevom” sam osjetio shvativši da je naša vojna misija daleko od one za koju smo se pripremali, te da smo se našli u klopci. Zato je moja kjniga svjedočenja i nastala jer su operacije obilježile cijelu generaciju vojnika mira. Ispričao sam preživljavanja profesionalnih vojnika, njihovu hrabrost u teškim okolnostima ali i položaj opkoljenog grada koji nismo umjeli zaštititi.

Recit-svjedočenje je poseban jer podvlači “organiziranu nemoć” galske armije ali i NATO-a, što su učestvovali u produženju rata i žrtvovanju opsjednutih građana. Guillaume Ancel, bivši artiljerijski oficir francuske vojske, očito, je u zadnjoj misiji jer osvjetljava problematičnosti galske armije, zadnjih desetljeća. 2014. godine je izrekao osobnu verziju operacije Turquoise u Rwandi u kojoj je učestvovao 1994. godine. Direktno sa terena je vidio drugi sadržaj događaja, kojeg zapadni svijet označava humanitarnim! Činilo mu se da učestvuje u operaciji čiji je cilj spašavanje genocidnog režima iz Kigalija.
Aktualno se Ancelu čini, kako esejem u obliku osobnog dnevnika u izdanju “Les Belles Lettres”, nanovo proživljava iskustvo, opovrgavajući dopadljive i vješto sročene govore, smišljene u uredima generala i ministara.

Zadužen prije 22 godine za odbranu grada, bivši kapetan zaključuje kako sva sva opravdanja bila dobra za namjerne ne intervencije i održavanje neljudskih uvjeta postojanja nedužnih građana Sarajeva. Recit je priča o razumljivoj frustraciji vojnika, neprestalno ometanog i zaustavljanog u otklanjanju zapreka, povjerene mu misije. Ali “Ledeni vjetar nad Sarajevom” također osuđuje planirano zanemarivanje civila čija je jedina greška bila što su nastojali opstati i preživjeti.

Džana Mujadžić