Adult World (recenzija)

Trebalo bi osnovati posebne ustanove koje se bave liječenjem razmaženih derišta, jer razmažena derišta su destruktiva kako za sebe same tako i za svoju okolinu.

Recimo, u filmu Adult World razmažena tatina i mamina jedinica cijeli svoj život (22 godine) sanja da postane slavna pjesnikinja, što naravno nije ilegalna stvar: čovjeku je dozvoljeno da sanja ono što mu drago, međutim, u svojim snovima ona postaje razmaženo derište koje ne vidi realnost već cijeli svijet pokušava da oblikuje onako kako je ona zamislila, i ukoliko se “činjenice ne slažu sa njenim mišljenjem, utom gore po činjenice.”

Problem razmažene djece je vjerovatno problem modernog vremena, jer u vremenu tehnološkog napretka ljudi mogu od svog života ništa da ne čine, jer drugi to čine za njih. Međutim, ukoliko ih pokušaš priključiti svakodnevnici i prizvati ih realnosti, oni se naljute i odlaze od kuće, kao recimo spomenuta junakinja ovog filma: ona odlazi do kuće jer su joj, pobogu brate, roditelji rekli neoprostivu stvar: rekli su joj da je dijete.

Kada odlazi od kuće nalazi žrtvu koju će da gnjavi cijeli film sa svojim pjesmama: namćorastog pjesnika čije je pjesme nakada čitala i za kojeg vjeruje da je najbolji pjesnik na svijetu. Međutim, njena blesavost i njegova namćorastost neće baš proizvesti najbolje rezultate…