22. Festival čudnog filma u Parizu
Indonežani i Talijani majstori straha
Nedavno je završeno 22. izdanje poznatog i uvaženog “Čudnog festivala”/Etrange festival/ koji je i ove godine okupio značajna imena posebnog filmskog žanra, kao i čuvene svjetske glazbenike, što rado posjećuju Grad svjetlosti.
Na znalački način sastaviti veoma udaljene i različite ideje i poglede je DNA galskog “Čudnog festivala” ali i njegova srž. Koherentno je na istoj manifestaciji ujediniti Jaza Colemana, osvijetljenog vodiča izvjesne glazbene kulture u zadnja tri desetljeća koji je Parižanima podario “prolaznu kartu” neizostavnog Spoken Worda, što se već objavljuje memorijalnim. Učešće Stéphana Blaqueta, među najnadarenijim grafistima-crtacima svijeta koji je predstavio kratki, osobni program, slagalo se sa prisustvom Franka Henenlottera, neprevaziđenog prvaka eksploatatorskog filma što je publici podario nekoliko perli svoje filmografije.
Prije manje o godinu dana svjetska sedma umjetnost izgubila je slavnog i posebnog Adrzeja Zulawwskog pa mu je “Čudni festival” upriličio “hommage” u trenutku restauracije njegovih najpoznatijih ostvarenja.
Među brojnim i neizbježnim otkrićima, natjecanjima i uporednim sekcijama, istakla se tematika “Sloboda ili Smrt” pa su predstavljena remek-djela kontestatorskog filma. Japan što posjeduje značajno i uvaženo mjesto u festivalskom programu uputio je u Pariz najgledanija ostvarenja velikog Shoei Imamure. Program posvećen Hollywoodu koji plaši sam sebe našao je mjesto na skupu filmske umjetnosti održanom u poznatom “Forumu slika”, gdje je pokazano 150 projekcija dok je novi partner manifestacije, kino “Les Fauvettes” upriličio 50. Nije izostala ni noć “Čudne glazbe”, dok je glavna svečanost bilo međunarodno natjecanje dugometražnih filmova novog tipa. Među poznatim učesnicima bili su Bill Plymton, Christophe Peroo, Marcus Dunstan, Adam Tsuei, Michael O’See.
Podijeljen na tri dijela, festival je predstavio programe posvećene Novim talentima, Svjetskim vizijama i Dokumentarcima, posebno primljenim od strane brojnih gledatelja jer rijetkim na malim kao i velikim ekranima. Tu se otkriva i najtransverzalniji dio smotre što ističe glazbu /Zappa, Costes, Test Dept/. Fotografije su podsjetile na poznatog Mapplethorpea ali je oduševio i “poney play”, ostvarenjem “Biti konj” pa portreti luđaka koji su se dopali publici.
Pomenuti prvak “Killing Joke”, Jaz Coleman u okviru “Čudne glazbe” što je publici dozvolila upoznati industrijsku formaciju mitskog “Test Departementa” i “Spoken Word” uživao je ženama pokazivati svoj neobični i nesvakidašnji izgled. Čuli smo i rijetki “Drahomira Song Orchestar” i njegov čuveni peticki performans.
Nakon pet svjetskih, dvije međunarodne, šest europskih premijera te dvije “Prolazne karte”, žiri je dodijelio “Veliku Nagradu novog tipa” ex aequo filmovima dvojice Indonezana “Headshot” Kima Stamboela i Tima Tjahjantoa i “Jeeg robot” talijanske cineastice Gabrijele Mainetti.
Nagradu publike dugometražnih ostvarenja dobila je čileansko, japansko, francuska koprodukcija Alejandroa Jodorowskog “Poezija bez prestanka” dok je najbolji kratki film nazvan “Klem” u režiji Nizozemca Mathijsa Geijshesa.
Priznanje publike za najuspjesniji kratki film otišlo je u ruke irskog reditelja Guore McMahona i tvorca filma “Stranci u noći”.
Manifestacija je završena galskom, raskošnom premijerom Jakea Chapmana “The marriage of Raison & Squator”.
Oko 40.000 gledatelja je pratilo manifestaciju.
Džana Mujadžić
