Vijesti

Preminuo Francesco Rossi

RossiSocijalno-politički cineast

Čuveni talijanski reditelj Francesco Rosi, autor “Slučaja Mattei” i “Ruke nad gradom”, nedavno je preminuo u svom krevetu u Rimu u 92 godini. Pobornik angažiranog i pučkog filma, Rosi je bio direktni svjedok raznolikosti i raskoši, kinematografije svoje zemlje.
Rođen u Napulju 15 novembra 1922 godine, odlučio je postati cineast za vrijeme Drugog svjetskog rata. Najprije student prava, ilustrirao je knjige za djecu, bio marionetist i radio voditelj. Počeo je rediteljski posao u teatru i nije imao velikog uspjeha do susreta sa Viscontijem, koji mu je promijenio postojanje. Asistirao je mitskog reditelja za trajanja snimanja slavnog ostvarenja “Zemlja drhti”, 1948 godine.
Desetljeće kasnije Francesco Rosi potpisuje prvi dugometražni film “Izazov”, čiji je sadržaj posvećen Camorri, napuljskoj mafiji. Film je kvalitetan thriller ali i socialno-politički dosije, koji već predstavlja rediteljeve posebnosti koje su ga učinile slavnim, u cijelom svijetu. Rosi nije bio jedini cineast sto je gazio po osjetljivom tlu socijalnog filma. S uspjehom su to činili i Luigi Zampa, Pietro Germi ili Luigi Comencini.
Zahvaljujući ovom žanru, započetom odmah nakon rata, osvojio je pravo na vječnost, slijedeći puteve neorealizma i komedije.
Rosi je oprobao i druga filmska istraživanja ali za trajanja cijele karijere, bio je i ostao najveći otkrivatelj i stvaratelj talijanskog “filma-dosijea”.
Temelje je postavio ostvarenjem “Salvatore Giuliano”, snimljenim 1960 godine. Film započinje 10 godina ranije, isčeznućem sicilijanskog bandita, predstavljanjem gledaocima, ekonomskih prilika oblasti isto kao i političkih. Odnosi državnih moćnika sa mafijom su jako stvarni jer se svi žele odvojiti od kontinenta i postati samostalni. Rosi je znalački ilustrirao poratnu historiju Sicilije ali i mitologiju, uvođenjem legerdarne figure bandita, što se bori za dobrobit stanovništva.
Francesco Rosi je uspješno spajao Sedmu umjetnost, anketu i političku stvarnost dostigavši savršenstvo djelom “Ruka nad gradom”, za koje je dobio Zlatnog lava u Veneciji, 1963 godine. Za drugo remek-djelo trebalo je pričekati 1971 godinu i “Slučaj Mattei”.

Put prema istini

Cijeli aktivni period svog dugog postojanja, Rosi je ostao vjeran predstavljanju, analizi rodne grude i potrazi nemoguće istine. To je jako uočljivo u filmu “Usprotivljeni ljudi” iz 1970 godine, koji je upozoravao na ponašanje političkog vrha, za trajanja odlučnih okršaja Prvog svjetskog rata.
Ostvarenje “Posebni leševi” iz 1975, francusko-talijanska koprodukcija izvela je iz anonimnosti Lina Venturu, Marcela Bozzuffija, Alaina Cluny i Tinu Aumont, zahvaljujući prikazivanju različitih državnih strategija.
“Krist se zaustavio u Eboliju”, snimljen četiri godine kasnije je uspješna adaptacija istoimenog romana Carla Levija, izdanog 1948. Film evocira liječnika-slikara, ubijeđenog antifašiste koga je vlast stavila u seoski, kućni pritvor.
Kraj karijere velikog cineasta ispunjen je slučajnostima. Reditelj se posvetio kulturnoj monumentalnosti, pa je 1984 godine prenio Bizetovu “Carmen” na veliko platno. Dvije godine kasnije adaptira “Kroniku objavljene smrti”, Gabriela Garcie Marquesa pa “Primirje” 1992, na bazi strašnih sjećanja Prime Levija za vrijeme povratka iz logora, koje je ujedno, zadnje ostvarenje velikog cineste.
Prilikom predavanja na Svečcilištu u Padovi, tri godine kasnije Rosi je izjavio :”Najvažnij zadatak filma je, po mom mišljenju, da upozori i svjedoći o istini kao podlozi sadržaja u kojima djeca upoznaju očeve i uče kako postići saznanje i ostvariti lično rasuđivanje čija je referenca-historija”.

Džana Mujadžić

Napišite komentar