Ja i nisam neki ljubitelj filmova koji se bave tematikom lova na vještice, iz prostog razloga što je lov na vještice historijska činjenica, a vještice same su plod mašte, izmišljotina i laži…
Ali eto, prihvatimo jedan izmišljeni svijet u kojem postoje vještice i one ili tajno ili javno prave velike belaje po zemlji. U takvom svijetu vam je potreban bar jedan junak koji će biti sposoban da se bori protiv takva zla. I imamo ga…
Ovaj film ima nekoliko problema koji ga ne čine vhunskim, i zbog čega će vjerovatno brzo biti zaboravljen. Glavni junak je nedovoljno izgrađen, i mi naprosto nismo sposobni da suosjećamo sa njim; sasvim nam je svejedno da li će da živi ili da umre, kao što nam je svejedno da li će vještice da žive ili da umru.
Ovaj film ćete gledati prvenstveno zbog specijalnih efekata, što je u jednu ruku i opravdano: postoje neki momenti koj su vrhunski i koje niste vjerovatno vidjeli do sada. Ali to je svega 20 minuta od cjeloklupnog filma.
Film je na momente suviše predvidljiv, bezličan, dosadan štoviše. 99% vas koji budu gledali film već na samom početku znaće i kakav je kraj. 1% publike će možda da se natjera da pomisli da ne zna u kojem smjeru radnja filma će da se razvija.
U filmu nema nikakvih specijalnih iznenađenja, tako da slobodno se opustite i sačekajte da film završi…
Hollywood kao da je otkrio tajnu formulu filmovima koja bi trebala da pridobije publiku, pa sve više i više forsiraju te momente koji su poprilično smiješni. Recimo, kostolomci u filmovima moraju da pokazuju emocije, moraju da se zacopaju u neku junakinju, moraju da pokažu da su emotivna bića i da su slabi. Ništa tu ne bi bilo sporno da između to dvoje likova postoji dovoljno zajedničkog na osnovu čega će moći da razmjenjuju osjećaje. Ali likovi koji se poznaju jedan dan i već umiru jedno za drugim su u najmanju ruku likovi kreirani za pubertetlije, jer samo u pubertetu ‘vječne ljubavi’ nastaju nakon što se dvoje mladih dodirnu rukicama.
Lovac na vještice koji tješi vješticu zbog ubijene joj drugarice vještice (a obje ih poznaje svega nekoliko sati), je ćorak lovac na vještice.
Ovakvog i sličnih filmova sve više je i više, i ponekad je potrebno dosta vremena da se sjetimo da li smo gledali neki film ili ne. Jer filmovi čije krajeve unaprijed znamo, filmovi bez iznenađenja i bez ičeg posebnog, su naprosto filmovi koji nam nisu potrebni u životu, ali koje eto ipak gledamo…
‘The Last Witch Hunter‘ mogao bi da dobije jednu solidnu 6,5 ocjenu, a vi ipak sami presudite…
https://www.youtube.com/watch?v=gFtXPn8RZ7E
