Home / Recenzije / Novi ‘King Kong’ i nije tako loš, samo je malo gori od ‘Fifty Shades Darker’ … (recenzija)

Novi ‘King Kong’ i nije tako loš, samo je malo gori od ‘Fifty Shades Darker’ … (recenzija)

Odmah na početku da se pohvalim kako ja ustvari uopšte nisam ni gledao film ‘Fifty Shades Darker‘, niti ću ga uopšte ikad i pogledati, jer nakon totalno neshvatljive avanturističke egzibicije u kojoj sam bacio oko na ‘Fifty Shades of Gray’, zaključio sam da Twilight više nije najgori film na svijetu, već da imamo novog šampiona…
Zato filmovi ‘Fifty Shades’ predstavljaju sinonim za nešto što je loše i što treba izbjegavati.

E, po mojoj slobodnoj procjeni ‘Kong: Skull Island ‘ je malo gori od tog filma. A pokušaću da obrazložim i zašto je tako loš …


Drugi dio filma o King Kongu, odnosno remake filma iz 2005. godine, iz meni nepoznatih razloga, spada u jedan od mojih omiljenih filmova. Ne bih previše detaljisao oko toga zašto toliko volim taj film, al poenta je da volim, i da sam sa nestrpljenjem očekivao nastavak filma, za koji sad priželjkujem da ga nikad nisam ni pogledao …

Kad sam pokušao sebi da objasnim kako bi se sikovito njabolje opisalo ovo smeće od filma, došao sam do zaključka da bi se to možda najbolje moglo objasniti ovako: Film djeluje tako kao da je režiser nafatao gomilu ljudi na ulici, natjero ih u jednu prostoriju, upalio kameru i reko: ‘Smišljajte radnju kako god želite, a ja ću da snimim remek djelo’.
Ili je taj scenario bio, ili je kreator priče totalno posenilio, pa siromah kada bi zaboravio dokle je došao sa radnjom, nastavljao bi je tamo gdje je mislio da je došao, a ne tamo gdje je ustvari prekinuo…

Priča o King Kongu predstavlja blago silovanje mozgova, gdje se svi nedostaci pokušavaju da nadoknade specijalnim efektima, velikim čudovištima, i King Kongom koji kao izgubljen slučaj vlada otokom na kojem je tobože kralj.

Likovi su potpuno neoformljeni, bezlični, reaguju bez jasnih razloga, i ponašaju se tako kao da snimaju parodiju ili neku malo skuplju zajebanciju, te se junače tamo gdje ne treba, i žrtvuju bez ikakvih valjanih razloga, čisto zato, reklo bi se, da poginu i da više ne smetaju u filmu.

U filmu se mijenjuju dan i noć iz kadra u kadar, opasne zvijeri čas su opasne, čas ih uopšte nema, te likovi u filmu ko kakve blese opušteno sjede na mjestu dok vrijeme koje je ključni faktor u filmu, sasvim uljudno prolazi, a opasnosti vrijebaju da ih sve pobiju, ali ih ipak nema onda kada se najviše očekuju.

U globalu, film djeluje više kao skupa zajebancija sa kojom je neko pokušao da se šprda sa fanovima King Konga, nego što je pokušavao da napravi ozbiljnu priču.

Kad spomenuh totalno neoformljene likove, onda moram da napomenem da je najizgrađeniji lik ustvari lik jednog blentova kojeg vojnici i istraživači pronalaze na otoku, zaglavljenog više od 20 godina. I taj oformljeni lik je toliko bitan da slobodno može i da ga nema u filmu. E zamislite onda kakvi su ostali likovi…
Na otoku živi neko nepoznato pleme o kojem ne znamo apsolutno ništa, osim da hodaju u gaćama. To su ljudi čije se svakodnevnosti sastoje od prikupljanja hrane i preživljavanja. Napravili su veliku veliku ogradu oko sela da bi se zaštitili od krvoločnih zvijeri. Apsolutno nemaju nikakve veze sa vanjskim svijetom, ne koriste jahalice, čamce, apsolutno ništa, ali kada našim junacima zatreba da sa brodom otplove izvan sela, ograda koja treba da je čvrsto fiksirana, ustvari se pretvara u pokretni most kroz koji oni mogu fino da isplove i da idu kući. Silovanje logike je konstantno kroz cijeli film, kao što je i u pomenutom slučaju.

U filmu imate jednu novinarku koja nosa nakav aparat i nešto ko slika. Naravno, Kong treba da se zaljubi u nju. Izložena je sirota svakojakim opasnostima, al pošto osim njenog imena ne znamo ni ko je, ni šta je, ni šta hoće, ni šta neće, ni šta sanja, ni od čega strahuje, totalno nam je nebitno hoće li je Kong spašavati ili je zgaziti u filmu.
Vođa ekipe, takozvani ‘Strašno vješti vodič puta’, je takva vrsta insana da se iznenadi kad vidi da je trava zelena, šokira se kad vidi da je voda u tečnom stanju, i sva njegova vještina svodi se na puke slučajnosti i sretne uspjehe. Naravno, svo vrijeme režiser se trudi da ga prikaže kao ozbiljnog lika koji zna šta radi.

Kao što rekoh: da je snimana parodija bila bi poprilično dosadna parodija, al ne bi bila grozna koliko je grozan ovaj tobože ozbiljan filmski prijekat.
Scena u kojoj lik sa mačem ubija leteće zvjeri koje čovjeka iskomadaju u sekundi, a on ih onako usput pobije makar desetak, je fakat presmiješna stvar u filmu.

Sve u svemu, ako ste fan King Konga, i volite film iz 2005., onda je moj savjet da to ostane tako, i da ne kvarite svoj užitak kontaminirajući ga sa ovim posljednjim filmom…