Intervju

Nedžad Neno Murić: Odlučio sam doći u šeher u potrazi za svojim snovima

Početak intervjua sa Nenom počeli smo sa anegdotom iz njegovog života…

Prije desetak godina nastupao sam s bandom na primorju. Jedne večeri obukao sam bijele hlače i bijelu majicu. U jednom trenutku spazim kako gosti upiru prstom u mene i smiju se. Nisam odmah skontao da se meni smiju, ali nakon nekoliko minuta bilo je očigledno da sam ja meta podsmijeha. Pošto nisam mogao dokučiti šta je na meni toliko smiješno, žena iz prvih redova je ustala i s mog rajferšlusa skinula ogromnog leptira koji je ostavio tamnu mrlju na nezgodnom mjestu. Morao sam ići da se presvučem.

1. Odakle ljubav za pjevanjem?
Pjevam od svoje sedme godine, a ljubav sam naslijedio od roditelja koji su bili veliki poštovaoci sevdalinke. Često su znali zapjevati svojim prijateljima i zbog toga su bili omiljeni u društvu.

2. Koliko ima odricanja?
Muzika zahtijeva potpunu posvećenost. Svi mi koji smo mladi ušli u ovaj svijet znamo koliko je odricanja potrebno da bi se došlo do cilja. Bez obzira na sve, uživam u ovom pozivu.

3. Tvoje mišljenje o muzičkoj sceni u BiH i regionu nekada i sada!?
Odrastao sam na sarajevskoj muzičkoj školi, Indexima, Čoli, Plavom Orkestru, Bijelom Dugmetu i mogu vam reći da se publika unazad deset godina mnogo promijenila, tako da smo prinuđeni prilagoditi se njihovim ukusima ili nestati. Ja sam odabrao srednji put. Pjevam o ljubavi i lijepim stvarima, biram smislene tekstove, emotivne i one u kojima dominira pozitivna nota. Ne moram nikada biti popularan, ali pjevat ću ono u čemu se dobro osjećam. Došlo je već odavno vrijeme kada se muzikom može baviti svako ko ima dovoljno novca da finansira svoje albume. Kvalitet odavno ne igra važnu ulogu, ni menadžerima, ni slušaocu. Čast izuzecima koji cijene vaš trud i emociju. Zbog njih vrijedi istrajati.

4. Kako je porodica reagovala kada si odlučio da se baviš muzikom!?
Iako sam pjevao od malih nogu, osvajao nagrade na dječijim šlagerima, mojoj porodici nije bilo drago kada su saznali da sam počeo pjevati u kafani. Kasnije su postali moja najveca podrška.

5. Koji ti je bio najteži trenutak u životu i muzici?
Pamtim samo lijepe stvari.

6. Pošto sada živiš u Sarajevu reci nam da li ti je bilo teško otići iz rodnog grada i kada si odlučio da to uradiš?
Nakon završene gimnazije došao sam u Sarajevo. Rođak koji je tada svirao sa mnom i ja preko noći smo odlučili doći u šeher u potrazi za svojim snovima. Brat i sestra mi žive u Belgiji, druga sestra u Australiji, a ostala familija u Njemačkoj, Švicarskoj i Luksemburgu, mogao sam birati gdje započeti novi život. Sarajevo mi je bilo suđeno. Bez razmišljanja sam odlučio provesti svoje najljepše godine u gradu velike duše.

Autor: Ajla H.