‘Mit Parižanke’ u Cinecitti
Modna “Dolce Vita”
Za 14 izdanje umjetničkog obrtništva rimska Cinecitta je bila dekor “Mitu Parižanke”, u kojem su učestovale najljepse i najnadarenije glumice, oživljavajući kinegeničnu eleganciju.
Ići u Rim da bi se pronašao Pariz, nije svakidašnja ideja! Ali radi se o originalnosti modne kuće Chanel koja ne samo što kreira i proizvodi savremene odijevne predmete, nego uvijek iznova nastoji ostvariti ženu, njezinu historiju i ugođaj koje realizira vječiti mladić, danas 82-godišnji Karl Lagarfeld.
U gradu u kojemu postoji 900 crkvi kreator je izabrao filmsku-Cinecittu, pa u idealiziranom i romantičnom crno-bijelom dekoru, kao u vrijeme nijemog filma i poznatom platou Teatro 5, na kojem je Federico Fellini snimao čuveno djelo “Dolce Vita”, i gdje je pariška super produkcija stvorila tipični trg Grada svjetlosti: makadam, muzički kiosk, pekaru i bistroe sa velikim terasama na koji su prelijepe djevojke izlazile iz metroa, razumljivo, stanice Rim koja i postoji u 17 okrugu.
Sjećanje na 60-te godine
Bujnih natapiranih frizura u stilu 60-ih godina prošlog stoljeća, dobro našminkane i odlučnog koraka, hodale su poput fatalnih žena, u suknjama nazvanim “olovka” čiji je rub optraćen zanosnom čipkom. Savršeno su
evocirale “zlatno doba” evropskog filma kada su Romy Schneider, Monica Vitti ili Anouk Aimée, imale istu kreatoricu- Coco Chanel, koja ih je oblačila u ostvarenjima Viscontija ili Antonionija, nekadšnjim maestrima talijanske sedme umjetnosti.
Pariške cure šetale su Cinecittom pikantne i ležerne, u kaputićima od tweeda svezanim oko pojasa, velikim muškim mantilima, te bile uspješne ostvarujući dnevni ‘total look’ u vuni upletenoj u kašmir i velikim, uzdignutim cipelama, isto kao i u večernjim haljinama koje su pokazivale obrise njihovih vitkih i savršenih tijela, u crnoj čipki ili perju obojenom u “palazzi” stilu.
Karl Lagarfeld ponovo pokazuje izvjesnu ideju pariške elegancije, potvrđujući umijesnost obrtnika umjetničkih kuća stare Lutetie/izvorno ime Pariza/ koje su ostvarile kolekciju “Pariz u Rimu”.
Džana Mujadžić
