Home / Vijesti / “Mali otok” triler godine

“Mali otok” triler godine

la-isla-minimaFrancove utvare

Dobitnik deset Goya, najvećeg španskog filmskog priznanja je jako dobro ocijenjen na cijeloj planeti. “La Isla minima” thriller Alberta Rodrigueza upisan je u historijski kontekst modernosti izašle iz starih, autoritativnih refleksa epohe “prelaska” , odnosno upečatljivih pet godina koje su slijedile Francovu smrt 1975. Španska je tada prelazira iz frankističke diktature u demokratiju, te europsku integraciju. Historijski trenutak za pokrajine i sela, jer su promjene teže ulazile u oblasti, nego u gradove u kojima su i započele.

Rodriguez očito posjeduje veliku ambiciju prisjećanja na taj vremenski period, žaleći što su ga “Mediji prodali kao idealni trenutak”! Rediteljev politički pesimizam se nastavlja na krizu, dugo prisutnu u zemlji čiji je savremeni sistem zahvačen posebnim umorom gangreniziranim korupcijom. Udaren posebnom recesijom uvjetava stvaranje novih partija koje doprinose nanovnom čitanju i analizi baza, španske demokratije.

Cineast je prilikom nedavnog pariškog susreta sa novinarima, bio kategoričan: “Francov leš se još uvijek pomiće”!
Dok se film lansirao u osvajanje međunarodne publike, madridska gradonačelnica i pristalica Podemosa, priprema skidanje zadnjih uličnih označenja, koja još uvijek slave diktatora i njegove pristalice. Umjesto javne debate koja bi mogla podržati politički esej, thriller je upotrijebljen kao subtilna metafora izvjesnih intelektualaca koji pokazuju osobine dva junaka. Upoznajemo ih s posebnom radoznalosti, isto kao i njihovu nesavitljivost i kontradikcije: zli policajac, produkt frankizma je na kraju humaniji nego što izgleda, a ljubazni kolega, demokratskih ideja, ističe svoju tamnu stranu.

“Mali otok” se vraća na nijanse i sive zone, svjetski poznate “transicion”!

Među redove svoje internet publikacije, www.eldiario.es, jedan profesor pravne filozofije objavljuje oglas pa upotrebljava policijski dvojac koji anketira s ciljem uzurpacije i stavljanja u pitanje jednostavne interpretacije historijskog trenutka:
“Javier Guitierrez i Raul Arevalo, dva glavna interpreta su, pomalo predstavnici strasne prošlost koja ne želi otići, ali budućnosti ne konstruirane nade”, napisao je Rafel Escudero. On u Pedru, mladom policajcu vidi simbol demokratskog stava u tom, prelaznom dobu. Iztražitelj, ipak, prihvata ćutanje i amnestiju u zamjenu za obećavajuću budućnost. Ne treba zaboraviti podsjećanje na zemljoradnički štrajk i radnike koji su nemoćni, pred predstavnikom vlade kojem niko ne može oduzeti državnu moć!

Zanimanje publike je veliko. Film je vidjelo milion gledaoca u Španiji.
Uspjeh je seviljskom cineastu dozvolio ulazak u zatvoren krug poznatih reditelja. Kritičari ističu: “Rodriguez je običnom, životnom pričom, dozvolio osvjetljavanje puzla aktualne Španije i zato je film jedinstven”.
Predivne zračne slike Andalouzije uvećavaju geometrijsku abstrakciju. Pejzaž viđen sa površine zemlje manje je privlačan i bez zelenila, niti flamenca pa koride za ublažavanje težine svakidašnjice.
Napasničko silovanje dvije mlade djevojke, čija su beživotna tijela pronađena nakon lokalne svećanosti podsjeća kako im nije data prilika pobjeći iz patrijahalne i arhaične oblasti.

Dva policajca su poslana u tu udaljenu pokrajinu: obojica imaju brkove- prvi komunicira sa stanovništvom, nastoji ih pripitomiti, dok drugi prijeti i udara. Mlad i sa mnoštvom nepotrebnog idealizma, policajac je pisao lokalnom listu s idejom prijavljivanja vojnika koji namjerno pokazuju premoć jer pripadaju povlaštenim društvenim slojevima. Njegov kolega, bivši član Francove političke policije tvrdi da nije ubio jednu ženu 1971 godine, prilikom manifestacija u Vallecasu, za koje su ga neki pokušali optužiti.
Sve se događa 1980 godine, pet proljeća nakon Cudilleve smrti i svi govore o “demokratskom prijelazu”, lijepoj formuli koja uzrokuje povećanje broja ubijenih i pronalaske ostataka nestalih u diktaturi.
Ugođaj divljeg zapada prenesen u španska sela, gdje ne dostaju automobilska uhođenja, prevrtanja, niti lijepe žene-objekti, koje iz trka često ne iznose živu glavu.
Film kao da je nadahnut remek djelom koreanskog autora Bonga Joona-Hoa, “Memories of Murder”, također situiranog u poljima riže u seriji “True Detective” i njegova vraška ubistva. Andaluzija nema manje društvenih problema od Lusianne.

Džana Mujadžić