Home / Dokumentarni filmovi / “Dior i ja” film koji privlači mase

“Dior i ja” film koji privlači mase

dior-and-iNovi Diorov image

Neočekivano zanimanje gledatelja i kritike za dokumentarni film Frédérica Tchenga pod nazivom “Dior i ja” potvrda je da moda polako, ali sigurno ulazi u sedmu umjetnost. Reditelj koji je najprije inžinjer, otišao u Ameriku studirati i naučiti tajne filma, poznat je i po dokumentarcu o bivšoj modnoj urednici magazina “Vogue”, Diani Vreeland.
Direktor komunikacija slavnog pariškog branda, Olivier Bialobos, ga je kontaktirao nakon vizioniranja “The Eye Has To Travel” o već pomenutoj novinarki.
Međutim, poznato je da se “Dior” nakon slučaja Galliano htio pokazati u drugačijem svjetlu, pa je uposlio francusko-kineskog cineastu koji snima na engleskom jeziku. Tcheng je prisustvovao predstavljanju novog umjetničkog direktora, Belgijanca Rafa Simonsa, za kojeg ističe :”Raf govori kao plastičar, odnosno umjetnik, a projekt mu se nije odmah činio mogućim. Ali pozvali su me u slavnu kuću na nedjelju dana, pa sam snimio upoznavanje, jer moje djelo ističe temu: kako naučiti spoznaju drugih za osam nedjelja!”

Dva mjeseca za prvu kolekciju

Frédéric Tcheng je imao devet mjeseci za ostvarivanje filma, dok je Simons svoju prvu kolekciju visoke mode morao završiti za osam nedjelja: “Nastojao sam snimati thriller, a ne invegasticioni dokumetarac, jer sam u glavi imao Hitchcockovu “Rebeccu”, pošto se Simons htio osloboditi teškog naslijeđa Christiana Diora, za kojeg krojačice iz ateljea i brojni čuvari vjeruju da posjećuje prostor noću, provjeravajući rad kuće.” Zato u jednom trenutku nadareni Belgijanac istiČe: “Budućnost je romantična, a ne prošlost”!

Ali inteligentni reditelj na vrijeme razumijeva kako se ne može osloboditi čuvenog osnivača, jer je sve sa njim započelo. Upotrijebio je bogat arhiv pokušavši ispoljiti gledište čuvenog kreatora, koji se nametnulo sadašnjosti.
U biti ništa nije promijenjeno: prve krojačice i kreator su uvijek u napetim sponama, pa se moraju akordirati i naštimati, poput instrumenata nepohodnih za prodaju odjeće.
Tcheng je htio predstaviti “žene zlatnih ruku”, koje dragovoljno ostaju anonimne iako one ostvaruju cjelokupni posao.
“Htio sam pokazati kolektivno djelovanje iza imagea kreatora čiji estetizam i reference-obožavam! To je mali svijet u kojem slika odstranjuje živu riječ, isto kao i osobe koje ga čine. Krenuo sam suprotnim pravcem pa sam osobe stavio u sliku! Prije nekoliko godina pokušao sam ostvariti film o mom djedu koji je došao u Francusku iz Kine, početkom 30-ih godina prošlog stoljeća. Htio sam pokazati tadašnju i današnju Kinu, te sam istu ideju primjenio u dokumentarcu o kući Dior. Film je jako intiman.”
Reditelj ističe kako Raf Simons nije htio gledati ostvarenje u njegovom prisustvu, ali mu je uputio poruku kako je djelo lijepo, čak potresno “Što me je posebno iznenadilo”- potvrdio je Tcheng.

Džana Mujadžić