Home / Intervju / Beganović: Svako vrijeme nosi svoje breme i svaka generacija ima nešto svoje

Beganović: Svako vrijeme nosi svoje breme i svaka generacija ima nešto svoje

Bh. književnik, kolumnista i novinar Admir F Beganović smatra da je danas u odnosu na prije sve drugačije, kako kaže možda to i treba tako, ali takođe misli da na današnjem vremenu pravila nema.

1. Pošto ste novinar i kolumnista šta mislite o muzičkoj sceni, novinarstvu i koliko je to bitno za društvo?
Ako mislite na našu muzičku scenu ona i ne postoji. Ne postoji u onom obimu kao nekada ali, ruku na srce ništa nije kao nekada pa zašto bi to bila i muzička scena. Stara garda se povukla, barem većina, mladi lavovi ne znaju ili ne mogu zauzeti svoje pozicije koje zaslužuju talentom, ne žele da rade na sebi ali najbitniji faktor cijele priče je novac, kojeg nema. Još uvijek testiramo dubinu dna. Tako je i sa novinarstvom. Sloboda medija je misaona imenica. Imate medija gdje se novinar ne slaže sa politikom uredništva ali mora pisati, mora raditi da bi se prehranio. Dakle, mora lagati. Naravno da to nije dobro ali… danas imate i puno portala ali malo originalnih situacija. Bitno je za društvo, bitno i to puno ali i novinari se prilagode situaciji. Vjerujte, sve je do naroda….Ja , Bogu hvala nisam za volanom te priče…

2. O čemu najčešće razmišljate kada vidite trenutnu situaciju u BiH?
Nisam izuzetak. Mir je donio svoj rat pa i ja tako mirnodobski ratujem. Kao i svi. Nisam tatin sin. Razmisljam o Bosni, naravno. Ode nam mladost, a mora otići jer sebe ne vidi na očevini. Interesi su ubili moju državu, strancima to odgovara a narod šuti. Treba biti iskren i priznati da u Bosni haira nema. Mi smo desno od rahatluka, a lijevo od selameta.

3.Već su skoro dvije decenije kako sa nama nije legenda muzike pokojni Davorin Popović, šta nam možete reći o njemu i da li sada na muzičkoj sceni postoji njegov nasljednik i koji je?
Nije dovoljno biti najbolji u svom poslu da bi bio omiljen. Treba imati ono „nešto“, a to „nešto“ Davorin je imao. Na njegovoj sahrani okupilo se Sarajevo i taj dan je Sarajevo bilo „najsarajevskije“. Ne voli sarajevo Pjevača koliko je on volio ovaj grad. Sarajevo je bilo ljepše sa Pjevačem, to je sigurno. Sa njim i sa „Indexima“ moja generacija je „ispila zlatni pehar ljubavi i sna“. Nasljednik? Ma, ne…. Legende se ne diraju. Siguran sam da ce nece roditi niko nikada ko bi bio bar malo nalik na Daću.

4. Omiljeni domaći i strani pisac?
Nemam omiljenog, svako svojim perom piše, svako ima nešto naglašeno što mi se dopada. Neko vuče na fabulu, nekom je kulminacija “zakon”, nekom rasplet, nekom kraj…važno je čitati i pročitati.

5. Šta mislite o navikama modernog BH stanovništva kao i o navici čitanja djela?
Svako vrijeme nosi svoje breme. Svaka generacija ima nešto svoje. Ja sam u djetinjstvu umjesto mobitela imao kliker, loptu, derao koljena i laktove, učestvovao u poštenim tučama, šetao bez oružja… danas je sve drugacije. Knjige? Odete na sajam knjiga i sve će vam biti jasno. Nema omladine, stara raja kupuje…. jasno kao dan.

6. Šta znači biti pisac u današnjem vremenu i šta donosi više zadovoljstva ili odricanja?
Pisac se, čim je odlučio biti pisac, učlanio u klub zadovoljnih. Šta znači odricanje? Ako je pisanje na prvom mjestu nema odricanja, sve se ostalo stigne, jer je raspored čudo.

Ajla Hurko